Blog
nedjelja, listopad 21, 2007

POČAST HRVATSKIM ŽRTVAMA

Na današnji dan 21. listopada 1991. u selu Baćinu pokraj
Hrvatske Dubice pripadnici srpske paravojske ubili su
56 hrvatskih civila iz Baćina, Hrvatske Dubice
i obližnjeg mjesta Cerovljani. 


Pripadnici Velikosrpske agresorske i okupatorske vlasti  s
u 21. listopada 1991. godine istjerali iz kuća Hrvatske civile
i zatvorili ih u Vatrogasni dom. Zarobljene Hrvate sljedećeg
su dana autobusom dovezli na stratiše u Baćinu. Izveli su ih
i strijeljali na Skelištu. Poslije su bagerom iskopali jamu
i u nju pokopali tijela žrtava. Najveća je to nakon Ovčare
masovna grobnica u domovinskom ratu.


Poslije Oluje, iz masovne grobnice ekshumirani su posmrtni
ostaci 56 osoba. Na tijelima ekshumiranih žrtava nađeni su
tragovi mučenja i zlostavljanja. Njihova jedina krivnja je što
su bili Hrvati, i što su vjerovali da im se ostankom u svojim
kućama ništa neće dogoditi. Najmlađa žrtva imala je 41,
najstarija 90 godina, a većina ubijenih civila bila je
u dobi između 70 i 80 godina.


Od 56 posmrtnih ostataka 37 je identificirano, a 19 žrtava
nikada nije identificirano, njihovi posmrtni ostaci pokopani
su u zajedničke grobnice u Hrvatskoj Dubici i Cerovljanima.

Jeka
(Posvećeno žrtvama iz Baćina, 
Hrvatske Dubice i Cerovljana)
 

Magla tužne pokrila je slike
Toga dana i sam život stade.
Tek je jeka umnožila krike
Kada tijelo beživotno pade.


Odveli su sve susjede moje
Što živješe u mome sokaku.
Autobus krvave je boje
A smrt se je gusnula u zraku.


Zvjerske oči žarile k‘o vatra,
A mržnja je ključala u bijesu,
Htjede dušu Hrvatskoj da satra,
Tijelima što umiruć’ se tresu.


Krv mutila vodu kraj Baćina,
Una jauk i sad virom vrti,
Zbog sudbine svojih domaćina,
Što se silom predadoše smrti.


U noćima kada san ne dođe
Osluškujem vapaje tih ljudi,
Pa sve čekam gorčinu da prođe,
Molim Boga da zločincu sudi.


Ugušio suze mir kraj rijeke Une
Režuć’ rane životu se sveti
S patnjom, trnjem Isusove krune
Jeka vriska još ka nebu leti.






Televizijsku rekonstrukciju ratnog zločina u Baćinu
prikazala je Nova TV u emisiji "Istraga" 
koja je emitirana 26. lipnja 2006.  
Download


UimeRime @ 12:40 |Komentiraj | Komentari: 52 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 1, 2007

Nečasni sud

Za zločin nesagledive mržnje, nezamislivo blaga kazna
dokaz je pomračenja uma i potpune odsutnosti čovječnosti!
Stotinu i dva dana Vukovar je živio pod zemljom, u podrumima,
bez struje, vode i lijekova. Opirao se tri mjeseca nadiranju
elitne gardijske divizije s tri oklopne brigade 
s oko 4000 ljudi i 360 tenkova...

Povodom sramotne odluke Haškog suda,
Road27 napisao je izvrsnu pjesmu koju vam
svakako preporučam -
“ZABORAVLJENI”


Skriveni pogled
(Posvećeno Vukovaru)


U sumrak puške zagrme bljeskom,
Osmijeh je ljudski prerezan zrnom.
Krv i sad kaplje negdje pod vrijeskom,
Pogled pod zemljom crnom.


Prokleta mržnja krvožednih,
S kazaljkom je vremena stala,
Nečasnim sudom krvnika bijednih,
Ljudskost na kušnji pala.


Ugašen požar vatre u krvi
Sjaj guši težinom grijeha,
Skriveni pogled zemlja mrvi,
Zamrlom vedrinom smijeha.


Smrvljen će nestati točak gnjeva,
Gorućoj srdžbi gasnut’ će vatre,
Namjesto plača duša zapjeva,
Umorne oči snatre…


U sumrak puške zagrme bljeskom,
Osmijeh je ljudski prerezan zrnom.
Krv i sad kaplje negdje pod vrijeskom,
Pogled pod zemljom crnom.







UimeRime @ 08:48 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 16, 2007

Zlatne tamburice
(Posvećeno Ivanu Šariću – Baći)


Izdaleka pristigle mi riječi,
Pjesmom čežnja izvezla stihove,
Slavonijom gdje tambura zveči
Prašnjav sokak vodi me u snove.


Ranog sunca zrake zlatom vriju
Dok ih sjeta oblakom pokriva,
U bećarskoj duši pjesme zriju
Sa stihovljem Slavonija sniva.


I pusta se ledina zazlati
Kad ju dirnu zlatne tamburice,
A srce se svom ognjištu vrati
Kao gnijezdu izgubljene ptice.


Nevidljiva nit bi oslabila,
Konji bi se bijesno propinjali,
Vječno pusta duša bi nam bila
Domovinu da nismo sanjali.


Zagriju me riječi dahom vrelim,
U kojima rodni kraj zaživi,
Sa radošću od srca poželim,
Puno pjesme dragom Baća Ivi!!!





Image Hosted by ImageShack.us

Posjetite blog - Baća Iva

UimeRime @ 07:50 |Komentiraj | Komentari: 31 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 7, 2007

Srce u kamenu
(Posvećeno kolegama
restauratorima iz RZH)

Skulptura u kamenu miruje.
Na stol je legla, počiva na boku.
Ruka vremena još ju dodiruje,
Stoljetna iskra tinja joj u oku.


U tišinu gleda ravno ispred sebe,
Kistova je šuma zarasla u čaši,
Tu počiva skalpel što joj tijelo grebe,
Listića se zlatnih obećanje praši.


Bore nacrtala prašine joj sjena,
Al’ ugasla boja iznova će sjati
Vrisnut’ će životom površina njena
Obrub će joj lica krasit’ zlatne vlati.


Ljeta su to tijelo ranama načela
U kamenu srcu ljubav ona taji
Za ruku kipara što ju je začela,
Jer njegovim žarom ljepota joj sjaji.


Danas, drugi prsti raskoš u njoj zovu,
Zacjeljuju rane što ga vrijeme stvori,
Zapalit će istu, vatru u njoj novu,
S minulim se ona vremenima bori.





UimeRime @ 19:40 |Komentiraj | Komentari: 41 | Prikaži komentare
petak, veljača 23, 2007

Balada za Boru i Ladu
(dogodilo se 1994.)


Voljele se dvije duše sretne,
Ljubav im je gorjela od sjaja.
Smijale se i livade cvjetne
Nježnostima nije bilo kraja…


Širok osmijeh svanuo na licu,
Uvijek Lada osmijehom je sjala.
Nasmijala na nebu bi pticu,
Tuga s njom bi iščezla… nestala…
Miris zemlje nevinošću cvao,
Livada se zakitila travom.
Boro vatru tu je upoznao,
Sad nestali nisu zaboravom.


Zajedno su oblake slikali
I suze bi zašarali dugom,
Nečuj vrisnu, kada su vikali,
Prijatelje ostavivši s tugom.
S visine su poletjeli skupa,
Kao da bi nebu stići htjeli.
Svjedok im je usamljena klupa
I usamljen jorgovan je bijeli.


U trenu su stigli svome cilju.
Pred nebeske dospjeli su dvore,
Gdje ljubavi ima u obilju,
Uzavrele, beskrajne k’o more
Sada svijeća u sumraku gori
Za sjećanje na Boru i Ladu,
Još misao o njima nas mori,
O njihovom skoku ili padu.

Voljele se dvije duše sretne,
Ljubav im je gorjela od sjaja.
Smijale se i livade cvjetne
Kad stigoše na livade raja…




UimeRime @ 05:56 |Komentiraj | Komentari: 54 | Prikaži komentare
petak, listopad 13, 2006

(Posvećeno prijatelju Geri)

Probudi se šaren' cvijeće,
Život blista novim danom,
K'o titravi plamen svijeće
Zaštićen i skriven dlanom...


Dašak vjetra, plamen titra,
Sve ne htijuć' da se zgasne.
Krijesi se k'o munja hitra
Kad bljesne 'sred noći kasne.


Još se plamen svijeće žari
Ne preda se vjetru, tami,
Treperi k'o fenjer stari
Što krijesnice noćne mami.


Poneki se plamen zgasi,
Ošine nas ponor mraka,
Duša traži da je spasi
Tek sunčeva jedna zraka...


A budi se šaren' cvijeće,
Život blista novim danom,
K'o titravi plamen svijeće
Zaštićen i skriven dlanom...






UimeRime @ 00:25 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 9, 2006

Ožalošćena pjesma II


(Posvećeno Lidiji)

Kad se tama gusta spusti,
Povrh drvlja pred noć dugu,
Koprena se magle gusti
Šapatom sve zove tugu...


Osobe sad drage nema...
Nebo k' sebi već ju uze,
Pred kišu se... evo sprema...
A nebeske to su suze...


Hvala za utješne riječi
U vrijeme dok srce peče,
Žalobno se srce liječi,
Život ipak... dalje... teče...

Dragi Gero!
Primi moje najiskrenije saučešće!
UimeRime


UimeRime @ 17:58 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 31, 2006
 

(mojoj majci)

Na oporoj grudi
Zapuštenog groba
Godine su križu
Izbrisale ime.

Podivljala s travom
Jedna krhka ruža
Dijelila bi život
Ali nema s kime.
 

UimeRime @ 08:10 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare