Blog
subota, listopad 13, 2007

Jesen II


S konopca jesen pustila vrijeme,
Bura zgrušale oblake goni,
Stihove šapuću krošnje nijeme,
Lakoća tijela u nebo roni.


Zamire nemirom pjesma ptica,
Nestaje sjena svjetlosti bijele,
Zgužvane slike, maske bez lica,
Vjetar odapinje hladne strijele.


Dani u tragu zgužvanog lista,
Uveli s prvim znakom hladnoće,
Sasvim ih pokriva koprena čista,
Sjajna od ulja, čista od zloće.






UimeRime @ 22:17 |Komentiraj | Komentari: 32 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 10, 2007

Jesen I


Crte mi na čelo upisuje vrijeme,
Ožiljci su sjete davno urezani.
Posložene misli kao slike nijeme,
Lancima su teški dani povezani.


Presječeno jutro s oštrice silazi.
Magla se mjeri okusom olova,
Krijesnica buđenja prošlosti prilazi
Budeći podsvijest neznanih slova.


Gorčinom kiše ispirem tugu
Što kapljuć’, brzo ostavlja traga.
Mokro se lišće vrti u krugu…
Nestaju stope sa kućnoga praga…







UimeRime @ 16:59 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 8, 2007

Oblak sivog dana

Užegla zemlja za rosuljom vapi,
Raspucalom korom, vodu žeđa.
Dotakle je prve sitne kapi,
Poput suza ispod teških vjeđa.


Sa kišom se zaigrao vjetar,
Oblaci se tamnim nebom gone,
Ustavivši ludi termometar
Ožednjeli mokrim zrakom rone.


Grmljavina odvali se nagla,
Korijen munje u zemji se gubi,
Kiša pljušti, zemljom vrije magla,
Snažnog vjetra kovitlac ju ljubi.


Iznenada, kako je i došla,
Već se gasi dok ju vjetar ziba.
Sjajem srebra brza jata prošla
Kišnih kapi, poput malih riba…






UimeRime @ 11:12 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 5, 2007

Zastalo je vrijeme

Čvornati su prsti žuljeviti, grubi,
Žutulja se hladna za lopatu hvata,
Od uzdaha magla u zraku se gubi,
Studen mrzne kucaj i kazaljke sata.


On uporno baca povelike grude,
Što padaju tupo na busenje trave,
Očvrsle mu misli ka toplini žude,
Dok se niti svjetla u daljini plave.


Neveseo prizor obavijen sjetom,
Proslaviti neće život koji prođe,
Zastalo je vrijeme u trenutku svetom,
Ugasla je radost, zraka sjene dođe.


U dubinu zemlje sad bi htio zaći,
Širinu tog groba, svojim bolom mjeri,
Zna da ljubav takvu nikad neće naći
Ne vjeruje više, ni sebi ni vjeri…




UimeRime @ 07:25 |Komentiraj | Komentari: 33 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 31, 2006


Da me hoće noćas
Progutati snovi
Ne bih ovog jutra
Dočekao mračan.

Osmjeh bi na usni
Zaigrao novi.
Iščezla bi čeznja,
Pogled voden, plačan

Napokon bi srce
Puklo od vedrine,
Kao oblak – voda
Bezglasan što plovi.

Propadao ne bih
U gluhe tišine,
Da me hoće noćas
Progutati snovi…
UimeRime @ 08:08 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare