Blog
petak, listopad 5, 2007

Blogerski izazov “5+5“ zgodna je ideja na koju 
su mnogi blogeri već ponudili svoje odgovore. 
Ovakve blogerske zafrkancije  su prilika da 
se o kolegama blogerima pročita i ponešto 
novo kroz razmišljanja koja se bez ovakvih 
izazova, možda, ne bi dogodila.
Pridružujem se odgovorima na poziv:
Erin, Ugriz strasti i Tajne.




Volim…
Svečana tajanstva noći
Kad mjesec nebom polagano plovi,
Prepoznati pute kojima ću proći,
Prije nego sunce ugleda dan novi.


Uz cigansku pjesmu kad zapjeva duša,
Opčinjeno zvukom tijelo kad zapleše,
Fini ritam strasti kada srce sluša
I kada se misli sa uzda odriješe.



Ne volim…
Kad se prazna jutra jave,
Dok mi oči teške za počinkom žude,
Niti kad mi brige vise iznad glave,
Ni kad mržnja začne nagrizati ljude.


One koji misle da sve uvijek znaju,
Ne štujući nikog tko drukčije gleda,
Niti kad se dobra knjiga bliži kraju,
A ni kad se jadu netko lako preda.



Sramim se…
Često kada sam u krivu,
I istinu kada ne prepoznam čistu,
Kad ne činim više za ideju živu,
Ponavljajuć' često, uvijek grešku istu.


Kada me obuzimu nepotrebne brige,
Nabrzinu kada opsujem žestoko,
Kad dosadi brzo ne pokažem fige,
Nad glupošću kad se zamislim duboko.



Fascinira me…
Laurie Anderson i njezina gesta,
Pokret na sceni gdje stvarnost niče,
Kad glazba buja poput toplog tijesta,
Svatko tko zna krasno pričati priče.


Otkriće ljepote u nečemu skromnom,
Dubina palete na šarenom platnu,
Sićušan detalj u nečem ogromnom,
Kada netko iskren ima dušu zlatnu.



Želio bih…
Svi ratovi svijeta da odjednom stanu,
Dostojanstvo ljudsko nek’ opet zaživi,
Bolji dani Zemlji iznova nek’ svanu,
Pa nek’ joj se svatko vjekovima divi.


Htio bih da ljubav zacaruje svijetom,
U kojem bi svatko pronašao puta,
Klešuć’ svoju sreću k’o kipar sa dlijetom,
Ostvarujuć’ snove dok životom luta.



Volio bih znati…
Dobro se nasmijati,
Španjolski govoriti tečno,
Na ledenom vjetru ruke ugrijati,
Prestati brinuti se vječno.


Htio bih znati u koliko sati
Na počinak odlaze sove?
Da li se stara iskrenost isplati
Više do laži nove?





Na pozivnici koju ja upućujem piše:
Baća Iva
Belfegora
Kajsija iz urne   
Mališa opet jaše
 Nachtfresser
Road27
Pustinja

Je zapisala ljubazni odgovor. 
Naći ćete ga u komentarima
(jer još nema bloga).
HVALA!!!


UimeRime @ 12:43 |Komentiraj | Komentari: 43 | Prikaži komentare
petak, ožujak 30, 2007

     
      Iznad svega cijenim intenzivnu strast kojom pjesnici na blogu podržavaju jedni druge. Osobno, nepopularnost pjesništva na blogeru niti nedavnu Matijinu izjavu, uopće ne uzimam za ozbiljno, jer mi koji pišemo pjesme, ne pišemo ili prestajemo pisati zbog njega, nego zbog sebe i očito imamo svoju publiku. Premda me bloger lista popularnosti ne zanima, valja primijetiti da se dio pjesnika potvrdio svojom kvalitetom i na toj listi, gdje su mnogi visoko pozicionirani. O popularnosti stiha na ovom portalu najbolje govore naši čitatelji.
     I u ovoj situaciji neviđenog pjesničkog rasula na blogeru, možemo se pohvaliti upornošću onih koji ovdje nastavljaju s radom i kvalitetom. Na svom privatnom blogu obični bloger Matija iz Utrina (vlasnik blogera) izjavio je kako ne voli poeziju, a amatersku kvazipoeziju prezire. Ovaj njegov besmislen i neodmjeren istup, pogodio je mnoge, mene je naveo na razmišljanje o smislu. Volimo li klađenje, utakmice, jesmo li dovoljno znatiželjni, volimo li pročitati tko je ustao na lijevu nogu, čitati nečije male zgode i dogodovštine, svakodnevne male stvari? Svakako. Pitam se ima li na blogeru mjesta (i potrebe za) pjesnicima? Naravno! Poezija je umjetnost koja komunicirajući zaživi, postajući umjetnošću koja nas obogaćuje.
     Dirnut sam, poput mnogih, odlascima dragih prijatelja i razdražen neprimjerenom izjavom vlasnika, koji privatno, ipak može izgovarati gluposti koliko mu volja, jer sva sranja koja ljudi izgovore, najviše ipak govore o njima samima. Budući dotičnomu ne plaćam stanarinu, a moj blog je moja oaza izražavanja, ja svoj izričaj i prisutnost ne želim dovesti u pitanje. Ne zanima me što o pjesnicima misle vlasnici tvornica salame, vlasnici malih i velikih vozila, a bogami ni vlasnik blogera, jer ne pišem za, niti zbog njega. I da zaključim:
Ne može on poeziju i pjesnike toliko ne voljeti,
koliko to nama može biti svejedno.






U kraljevstvu odjeka

Pjesnike danas, tek rijetki vole
Što žedni piju njihove snove,
Osjete slatke riječi što bole
Zanosom pjesama kada plove…


Život bi bio ubog bez stiha
Crkla bi raskoš bez ritma, rime…
Usahla slova kao smrt tiha…
Ocvali pupopljci smrtne zime…


Sad ne dopusti stihu mrijeti,
Nemoj da nijema riječ te guši,
Makar ti studen grčem prijeti,
Ne daj da umre u tvojoj duši.


Zasadi cvjetove osjećaja
Nek njima kiti se šaren duše,
Pusti da krvari srce od sjaja
Ne daj slovima da te guše.


Sad uzmi pero tu sablju britku,
Zareži njome papir do krvi,
S tobom je ljubav na dobitku,
Ne daj toj groznici da te smrvi.


Naći ćeš izvor, u vlasti suše
Vapaje tvoje umjetnost zove,
Naći ćeš svoje srodne duše,
Zanosom pjesama one plove…





Pročitajte članak inspiriran Pjesnicima blogera 271


UimeRime @ 11:38 |Komentiraj | Komentari: 52 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 26, 2007


Baš ste izazovni! Evo izazvaše me: Francy,
Paramenta, Erin i Leptirica. Već ste pročitali moje 
odgovore na izazove 271, Augustin i Vlasnikbloga. 
Ovaj put objavljujem 4 preostala odgovora:
 




Izazov IV - Francy
(mrkva, zec, lislca, lonac, tanjur, šuma)

Šumski  san

Na tanjuru mome
Mrkva  je Kuhana ,
Zvukovi se lome
Škripi svjetlo dana.


U šumi se sjaje
Sitne oči zeca,
Zvijezda odsjaj daje
Bljedilu mjeseca.


Paučina tanka
K’o zapetljan konac.
Blizina rastanka
I razbijen lonac.


Na čvornatoj grani
grlo male ptice,
Pjevanjem se brani
Od gladne lisice






Izazov V - Paramenta
(Zagreb, Sava, Sljeme, Cvjetni, Cibona)

Grade moj

Zagreb želim iz sna taći,
Misao mi sjetom roni,
U srcu ću njega naći,
S katedrale, kada zvoni.


Sava brzim valom pleše,
Valcer razigranog vira,  
U Vodi se odraz kleše,
Vjetar izazovom svira.


Sljeme tajnu zgodu priča,
Liticama sunce pije,
Gordo grmi top sa Griča,
Kada gromko se prolije.


Cvjetni plac još prošlost kiti,
Odbijajuć’ masku novu.
Neće povijest pogaziti,
Eno, sjedi mu na krovu.


Cibona se pjesmom slavi,
U ljepoti Zagreb blista,
Grade moj na rijeci Savi,
Za tebe je ljubav čista!  



Izazov VI - Erin
(Korake, ljubavi, nemir, kleči, volim)

Drama

Korake slušam, prilaze brže,
Snopovi svjetla baršun ližu,
Eno se grobna tišina trže,
Dok glumci teške zavjese dižu.


Ljubavi sviću, scena se trese,
Od lažne strasti, medenih riječi,
Glumčeve ruke istinu mijese,
Koja tek rijetko koga izliječi.


Nemir je ovdje uvijek na vlasti,
Tek, povremeno, pljesak ga guši,
A srcu mnogom ne fali strasti,
Samo vedrine, u tijesnoj duši.


Kleči sad sjeta na oltaru,
Prokletih snova, u svakom slovu,
Riječ brza hitro sustiže staru,
Oštricom šara istinu novu.


Volim te drame raskoši, jada,
U kojim često tuge se spoje,
Na kraju, uvijek zavjesa pada,
Tek za njom, umorni glumci stoje.




Izazov VII - Leptirica
(prolaznik, magla, sjećanje, dodir, zauvijek)

Hrvatski slavuj
Posvećeno Borislavu Vujčiću


Prolaznik, tek sam u teatru,
Predstavu pratim iz svoje kože,
Tijelo još uvijek sluti vatru,
Žive se slike u meni množe.


Magla je nikla iz suhoga leda,
Rastegla svoje tragove bijele,
Publika suludu igru gleda,
A riječi lete, k'o brze strijele.


Sjećanje vrije, od finih slika,
Gestom ih tajnom, glumac stvori,
Svlačeći maske vlastitog lika.
Osjećam s bolom svak’ se bori.


Dodir istine, izazov svijesti,
Izbija snagom iz moćne drame,
Misao pisca tu se mrijesti
Nudeći mudrost, dajući rame.


Zauvijek ove scene se pamte,
Hrvatski slavuj i sad pjeva.
Snovima danas, vatre plamte,
Gdje snaga riječi grmi i sijeva.







HRVATSKI SLAVUJ / Dramsko kazalište Gavella / 1990.
Autor: Borislav Vujčić, književnik. (1957 - 2005)
Komad: Drama vezanih likova i nenamirene savjesti
Redatelj: Rade Šerbedžija
Scenograf: Zlatko Kauzlarić Atač (moj profesor slikarstva)
Ulogu Gospodara činjenica  - odigrao vaš Les


UimeRime @ 09:16 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
petak, ožujak 23, 2007

Baš ste izazovni! Evo izazvaše me 271, 
Augustin, Leptirica, Vlasnikbloga, Paramenta, 
Erin i Francy. Ovaj put objavljujem 3 odgovora. 
Pozivam:  
Jahač  EpokalipseMindwalker, Erin, Nachtfresser i 271 
Riječi: (zemlja, vruć, papir, noćni, prozor)



Izazov I
-271
 
(zaborav, oprosti, stih, miris, bicikl)


Prošlo doba

Oprosti za tužne snove!
Znam, slike će jednom stati,
Sanjajući noći nove,
Nemiri će posustati.


Stih se rađa, cvjeta nada,
Zatravljena svilom sjete,
Toplina me grije sada,
A oblaci tamni prijete.


Biciklo u prošlost juri,
Djetinstvo još tamo traje,
Zaigranost moja žuri
Vrisku igre, sreće, graje.


Miris davni, svud se širi,
A iščezle slike bude,
Dok šareni vjetar piri,
Radosne se boje nude.


Zaborav će doći skoro,
Sjećanje još srce pazi,
Slike stare blijede sporo,
Tok vremena već ih gazi.



Izazov II - Augustin 
(rez, dah, bijeg, kvaka, ovdje)

Vrtlog


Rez, zarez, drvorez,
Slika meko porubljena,
Vrisak prorez, svilen vez,
Usta žudnjom poljubljena.


Dah, trenutak… i strah,
Plešu prozračne sjene
Sipa pjesak, pepeo, prah,
Probuđen ključanjem pjene.


Bijeg, trčanje, vrisak,
Soba bijela i pusta,
Lutanje, grčevit stisak,
Tuga prazninom gusta.


Kvaka, napukla mraka,
Prijetnja tihog ganuća,
Težina zbijenog zraka,
Priziva čeznju svanuća.


Ovdje se obrisi slute,
Snova što tek će doći,
U kojima vode se mute,
Nošene vrtlogom noći.



Izazov III - Vlasnikbloga 
(psihometrija, odraz, margina, neverno, upriličiti)

Prevara tela


Izazov, merenje, psihometrija,
Zbrkanost u čoveku stala.
Krivulja, nacrtna geometrija,
Pravocrtnog intervala.


Plaši me savršen odraz,
Ogledalo lik mi menja,
Gubim sopstveni obraz,
Cvetovi niču iz stenja.


Margina napeta, prazna,
Vazduhu nemo hita.
Čeka me večita kazna,
Duše što nemirom skita.


Ja ljubim uvek neverno.
Ljubav, prevari naseda,
Istinu čekam smerno,
A laž u mene gleda.


Upriličiti noćas ću slavlje,
Za one koji se boje,
Serviram srce lavlje,
Možda vam ponudim svoje?




U sljedećem postu Izazovi: Leptirica  Paramenta Erin i Francy. 

UimeRime @ 07:43 |Komentiraj | Komentari: 29 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 29, 2007

RIÐANOVA PJESMA 
(By Mališa)

E MOJ PAJDO A ŠTO MOGU
PJESMA PJESMU MI SUSTIŽE
MOJ TI RIÐAN LAKIH NOGU 
PR'JE NEBU NO ZEMLJI BLIŽE

VINUTI SE ON ZNA TAKO
MEÐ OBLAKE S VIHORIMA
UPRI POGLED KA ZVJEZDAMA
NAĆI ĆEŠ GA MEÐU NJIMA

SAMO ČITAJ I UŽIVAJ
MOJ SE RIÐAN JOŠ PROPINJE
NIZAK MU JE OBLAK SVAKI
I PLANINA SURO STINJE

PONEKAD SE I SAM PITAM
KAD GA ZOVEM JEL ME ČUJE
AL KAD GRMI , MOG RIÐANA
TO TI RZAJ ODJEKUJE

PA SE VRATI SA VISINE
STIHA PUNIH MU BISAGA
PRAZNE METO PUNE SKINEM
NESTADE ON VEĆ BEZ TRAGA






Gromovita pjesma
(By Les)

Pjesma ova laka, hitra,
Kao Vranac propet žurno,
Dok u tmini tek stih titra,
Obasjava nebo tmurno…

A ja jašim svoga Vranca
S ponosom to moram reći
Za njega se pjesma glanca
Za njega će slova teći…

On sve igra i zadijeva
Kano divlji grom s visine,
A propetim stihom pjeva 
Tutnji, gromom iz daljine...

Tek ga hitro oko stigne
Na stazi gdje konji jezde
I prah zlatni već se digne
Dok razgoni nebom zvijezde…
 
Neka grmi i nek' sine
Sav blještav od munje moćne
I u trenu jednom mine,
Dok trepere zvijezde noćne...





Više pjesama by Mališa & Les
pročitajte na forumu
Jahač Epokalipse
UimeRime @ 11:14 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 18, 2006

Ovo zimska bajka nije,
Već Božićna tužna priča,
Za darove odu, čak i plaće dvije,
U vreću ih spremi ovaj stari čiča.


Djed Mraz, zvali smo ga davno,
Na ramenu nosi vreću,
On ne plaća – sve mu ravno
Njome uze našu sreću.


Sve žalosno to je zbilja,
Postali smo sasvim jadni,
I Božić je sve bez cilja
Zbog njeg’ ostadosmo gladni…



UimeRime @ 17:09 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, prosinac 8, 2006

Kad posadim svoga stiha...
Pa sve gledam hoće'l cvasti
Tek spusti se večer tiha
Nebu gdje će zvijezde rasti.


Pjesma tad zaživi sama,
Kao dim na vreloj vatri
Radujem se (sve bez srama)
Svakom srcu koje snatri...


Prijatelje imam znane
Što sanjaju snove bajne,
Kad noć stegne naše  dane
Poklanja nam zvijezde sjajne...


Počaste me misli cvijeta
Što zna bojom da začara...
Kad stignu iz ljepšeg svijeta
Slovom vašeg komentara.


Kada cvijet u pjesmi blista
Sve zasjaji nova slika,
Zatitra i rima čista
Za neznanog korisnika...


Za Linu što često svrati
I tebe - što čitaš sada,
Ova pjesma nek se zlati
Srcem nek vam srebri nada...



UimeRime @ 10:33 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 16, 2006

(posvećena imenima)

Skrivena je jedna Tajna(?)
Tišina se pjesmom glasi,
Dolphin se iz vala sjajna
U ovome stihu skrasi.


Ogimen iz ognja riječi
I komentar rimom piše,
Bagrem-Prut i dušu liječi
A stih mu ljepotom diše.


Kad mi bolno srce jeca,
Grozni uzdah samo nađem,
Trče nam Indigo djeca,
Vigga hita stihu slađem.

I
Wannabe divno piše
Odabrane pjesme bira,
Tixi stihom pjeva tiše...
Miris Dunje tiho svira...


Maglom jutra jezdi Pago
Mea _Culpa! što ću sada?
Niagara je pravo blago...
Šašava i vječno mlada.


Otkači Šlepove, plovi samo
Umjetnost je ko' Art1!
SP prave riječi znamo...
Sandy nudi osmijeh medan.


Stihom nam Nachtfresser viče
Blondie_World mi uvijek draga,
Vin nam priča sjajne priče...
Augustin za pjesmom traga...

Take it easy glazbom šara
Raskoš zvuka on nam nudi,
Što u srcu cvijet otvara...
I ljepotu duše budi...


Uz Ljubav sex i ostalo,
Pearl sad isplati se divit'
Bbibbi vruće mi postalo...
Ah... NemrešBilivit...

Podulja mi pjesma ova
Ne spomenuh svako ime
(Sve patim od manjka slova)
Hvala vam u UimeRime!





KLIKNITE OVDJE - Blogerska pjesma


UimeRime @ 11:06 |Komentiraj | Komentari: 47 | Prikaži komentare
petak, rujan 29, 2006

Blogerska sam pjesma sretna
K'o blogeri moji razni...
Vesela sam i poletna
K'o Bloger kad crijeva prazni...


Tužna li sam i radosna,
Imam puno ružnih mana,
Nekad masna, nekad posna,
I k'o Bloger raštimana.


Naslovnica mene pere,
Zbog nje često planu svađe,
Na njoj uvijek netko sere,
Pljuvačke se uvijek nađe...


Nađe se i novih lica,
I onih što s bloga bježe,
U tom jatu čudnih ptica
Najfriže su - ptice svježe.


Mnogi pišu pjesme, proze,
Fotkanju su neki vični
Neki drugima se groze,
I ne vidjeć' da su slični.


Blogera tu ima krasnih,
(Takvom zadivim se vrstom)
Nepristojnih i naprasnih...
Njih pozdravljam srednjim prstom.


Ovim stihom kažem samo
Bloger bez nas već bi krep'o,
(Rekoh evo što svi znamo)
To je sve... i Hvala lijepo!


        


UimeRime @ 08:00 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare