Blog - rujan 2007
nedjelja, rujan 23, 2007

Nova zemlja II


Svojim zadnjim tekstom upoznao sam vas sa radom
na performanceu “Nova zemlja” prije početnih proba.
Tada još nisam znao kako će teći pripreme, ali osjetivši
finu napetost među mojom malom grupom najhrabrijih,
znao sam da će biti sve u redu. Iznenadiše me darovitošću
i povjernjem te spremnošću na rizik za put u nepoznato
(upravo to smo željeli prikazati).


Imali smo svega nekoliko proba, jer nipošto nismo željeli
na sceni ovaj posao odraditi – željeli smo ga odživjeti.
Svi smo to na sreću osjećali, pa zapravo nije bilo potrebe
određene prizore previše vježbati. Probe su bile zanimljive
i inspirativne, a sudionici su uz sugestije znali i pažljivo
osluškivati glazbu što nas je vodila. Glazbom je, uz slajdove
sjajno upravljao Mr. Tony Ciko. Uz naporan rad svi smo se
i dobro zabavljali, a najveću radost donosile su situacije
u kojima smo osjećali napredak.
 
Trebam li reći da smo zadnju probu imali uvečer prije
sutašnjeg nastupa? Pretpostavljam kako već pogađate
da je sve krenulo naopako. Čini mi se da nismo propustili
niti jednu priliku da nešto ne pokvarimo. Zaključili smo
kako nemamo vremena za nesigurnost...


Proslavi je prisustvovalo nešto više od 300 župljana uz
crkvene i gradske uglednike. Nakon kraćeg pozdravnog
govora, naš svećenik Fr. Christopher Coric najavio nas je:
Reći ću samo da smo našu predstavu odigrali upravo
onako kako smo ju i zamislili. Mnogi su naš performance
vrlo emotivno proživljavali, što nam je samo pomoglo da
im ponudimo i više. Publika nas je odlično prihvatila
i nagradila snažnim pljeskom.




Thank you, Andrijana, Annie, Linda, Sandy, Sister Clarisa,
Chris, Fr. Christopher, Frank, Jack, Mike, Philip, Stanley,
Tony and kids!!!










UimeRime @ 11:32 |Komentiraj | Komentari: 43 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 19, 2007

Pustinja



Odavno je pjesak izbrisao stope
Što je u njem’ žedni urezao korak.
Dine se na vjetra zaveslaju tope,
Crtu horizonta šiba bljesak gorak.


Usijanim nebom sunce kipti, žari,
Pred vrelim se bičem insekti sakriju,
Otrov škorpiona šilji se na jari,
Ubodom je oštrim ošinuo zmiju. 


Užarena kugla nebo uzavrije
Zakuhavši kašu praha od oluje
Gdje čistinu žarom do srži zagrije
Uzdasi samoće pustinjom prostruje.


Izgubljeni putnik sa devom se nada
Da će ponor žeđi ugasiti skoro.
Životinja žedna svojom žeđu vlada
Dok dalekom cilju primiče se sporo.

Tarući prašinu sa musava lica
Čovjek izbavljenje u daljini spazi,
Zatitra mu srce kao rebab žica
Što umilne zvuke poklanja oazi.









UimeRime @ 06:38 |Komentiraj | Komentari: 37 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 13, 2007

Blogerdan-1.jpg picture by Lescaricatures

Nova zemlja I



Za koji dan Hrvatska crkva Our Lady of Bistrica u Lackawanni
obilježava 90-u obljetnicu postojanja. Svim hrvatima koji ovdje
žive datum osnivanja crkve je neobično važan, jer svjedoči o 
našoj dugogodišnjoj prisutnosti ovom prostoru. Naša je crkva 
čuvar, nositelj i svjedok tih vrijednosti, a svojim djelovanjem  
doprinosi i obogaćivanju američkog etničkog bića.

Odboru za proslavu predložio sam izvedbu performancea
 “Nova zemlja”, prihvatili su, sada smo u fazi produkcije.
     Događajem ćemo uz zanimljivu glazbu i prezentaciju
slajdova, pokušati oživjeti priču o dolasku naših iseljenika.
U preformanceu sudjeluju brojni župljani. Svi su me 
impresionirali odazivom i hrabrošću, jer su se odlučili 
iskušati u novom mediju bez ikakva scenskog iskustva,
ali i bez straha. 

Za mene je ovo izuzetno dragocijeno iskustvo i svojevrstan
povratak. Do sada sam kreirao desetak performancea, 
a posljednji rad izveo sam u Galeriji “Isidor Kršnjavi”
u Zavičajnom muzeju u Našicama 2. 12. 1994.




Nova zemlja
 
Vjetar svoj dah skriva u brezinu lišću,
Sa sudbinom kani počet’ igru novu,
Gradeć’ svoju crkvu koju duše išću
Hrvatske kulture plameni nas zovu.

Amerika diše našom zemljom dragom,
Raskriljenih ruku što ljubavi vode,

Za ljude, prašinu i pjesak za pragom,
Kad k’o ptica prhne nebu do slobode.
Ranjeni smo ratom, ponosnog smo roda,
Ovamo smo došli početi iznova,
S ljubavlju za Boga, sa cvjetanjem ploda,
Proslavljamo život, ljubav blagoslova.






New country
 
Wind is hiding breeze in branches of birch
It looks for the sign of destiny’s game,
We Croatian people, have built our church
Keeping old traditions, and cultural flame. 
We embraced America, this beautiful land
With an open soul, excitement of love,
For its people, country, a speck of the sand,
Desire for freedom in heart of a dove.
Wounded by the wars, with pride in our blood,
Coming to this country, hoping for a new start,
We brought our treasure, our faith in God,
Celebrating life with love in our heart.



PerformanceN.jpg picture by Lescaricatures
U Zavičajnom muzeju - Našice 1994.


UimeRime @ 11:09 |Komentiraj | Komentari: 62 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 10, 2007

Ruža II


Krunu od latica premostila duga,
Olupina jutra na busenju leži,
Kao da se čežnji iz prikrajka ruga
Otimljući uzdah… Koža se naježi…


Ruža tanko tijelo svija u osami
Dok ugruške misli u čvorove veže.
Opiranju novom, izazov ju mami
Prstima joj zebnju kroz kičmu proteže.


U snovitoj knjizi nakićenih slova
Mahnita se žudnja po bjelini pruža.
Oko srca sjaji prsten od okova,
Uvelost će skoro osjećati ruža…






UimeRime @ 09:46 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 6, 2007

Nebeska neman

Nebo bješe gusto k'o orana njiva,
Kad oluja noćne oblake razgoni.
Proključali vjetar u kovitlac pliva
Kao da u vrenju sumanuto roni.


Gutala ga tmina iz njedara mraka,
Omaglica rose zavarala oči,
Nestala s visine usijana zraka,
Oštrica se bola u suzama toči…


Sok života kaplje k'o boja sa kista
Uz ugasli bljesak oslabljele nade
Što u klici boli iznova zablista,
Kada nam se očaj potajno prikrade.


Vjetrina tajanstva raspirit' će jutra,
Bjelinom će gustom dan svanuti spreman,
Uskoro će sati pobjeći u sutra
Leti ludo vrijeme k’o nebeska neman.






UimeRime @ 11:06 |Komentiraj | Komentari: 36 | Prikaži komentare