Blog - kolovoz 2008
srijeda, kolovoz 27, 2008

 Road27

Pjesmu ja zapisah koju,
A slova je bilo dosta...
Sad otvaram stranu svoju
Za mojega dragog gosta.


Na Blogeru već dugo on štovatelje ima,
Sretnik ja sam što se nađoh negdje među njima,
Vrijeme došlo da ga ovdje - upoznam sa svima,
Neka do Vas nađe puta svojim stihovima...


U majstorstvu fine rime duh ljepote gledam...
Pred Vama je fantastični
Road27!!!




OTROVNI BRŠLJAN


Ova se tuga u riječi ne toči
Nije taj bršljan od zemlje nast'o
Jer ovo mjesto imena nema
Nesmetan gdje je uz zide srast'o


Prokleto bješe jalova zemlja
Gdje je to sjeme s visoka palo
Pa rekoh mora, da je od Boga
Kamenom kad je cvjetati stalo


Zahvalih nebu na daru tome
Pustih ga da mi dušom se steže
Niti u trenu se ne zapitah
Čij' je taj bršljan i dokle seže


Sad kad me lomi otrovom svojim
Ja nemam snage ić' protiv toga
Rukama bolnim jače ga stišćem
A znam da nije od Boga...


                                          Road27


Hvala mom gostu na posjeti i ovoj lijepoj pjesmi!
Čitajte ga na njegovom blogu
Road27.


UimeRime @ 06:48 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 19, 2008

U obrisu dana


Iz sna, naglo, istrgla se sjeta,
Opijena od svitanja rana.
Uz oštricu tvrdog brida ljeta,
Sa pečatom u obrisu dana. 

Stihovi ju jedva čujno zovu,
Uzdižu se kao trava slana.
Navješćuju izmaglicu novu,
Sa pečatom u obrisu dana.


Uzburkano srce ritam traži,
Mir tajanstva i borovih grana,
Pjenu morsku i nebesa draži,
Sa pečatom u obrisu dana.

Slutnja... Miris plavog jorgovana,
Zapečaćen u obrisu dana...







UimeRime @ 11:03 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 14, 2008

Čekanje


Vitičasti snovi dođoše iz šetnje.
Buja teški miris u ozračju noći.
Slutnja izaziva nenadane kretnje,
Zaboravno sunce sutra će ti doći. 

Ne čuješ li suze? Misao te zove, 
Prepoznaješ dušu u dozivu jakom. 
Pogledu je tama pomračila snove.
Ne vidjeh te dugo, skrivaš li se mrakom?
 
Razigrane struje mekanoga daha 
Nek mekoću perja oblacima vrate, 
Kada krhku ljubav oslobode straha. 

Smrznuti u vatri cvjetovi se zlate, 
A u tvojoj kosi gnjezdi ptica plaha… 
Još te čekam, čekam, ne brojeći sate…








UimeRime @ 08:40 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 6, 2008

Zlatno more


Zavukla se žega u naramke slame,
Vjetar ziba more dozreloga klasja,
Znojne kapi srebra orosiše rame,
Jeka zdravog smjeha srpove obasja.

Dugačko se polje do neba proteglo.
Žetelice žanju stabljike od zlata.
Lice je pod rupcem, rumeno, ožeglo,
Okrzne se vjetar oznojena vrata.

Vrškom oštrine strnokosi prijete,
Povjetarac blaži žeđ, bez kapi vode.
Žalac je trnom ošinuo dijete
Suze teku same kad osa ubode.

Žetveno se nebo pogačom ukrasi,
Počinku se spremi... Kad se dan ugasi.






UimeRime @ 08:43 |Komentiraj | Komentari: 31 | Prikaži komentare