Blog - svibanj 2008
subota, svibanj 31, 2008

Na mentalnom pladnju


Blago se onima što pletu niti
Svezanih riječi u petlju čvora!
Misli se stidljivo kušaju skriti
Crtama obrva božanskog stvora.


Predveče plutaju vitice snova
Rišući krivulju ovalne kretnje,
Brišući značenje rasutih slova,
Smisao koraka u ritmu šetnje.


Prosutih oblaka šareno zrnje
Napeto bubri (iščekuje sadnju),
U zemljanom krilu posude krnje.


Svečanost dodira pred uru zadnju,
Nevinost urasta u oštro trnje…
Grušaju misli na mentalnom pladnju!







UimeRime @ 10:56 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 28, 2008

Krunica mora


Brodica srcu svitanja krenula,
Klizila morem jedra i napeta.
Treskom se bure u strahu prenula,
Plaha, k'o ptica, konopcem sapeta.


Mahnitom snagom bura ju gonila,
Nebo prašilo oblačnim njedrima,
Plavetnom vrtlogu vala ronila.
Zvjerka se igrala njenim jedrima.


Oštrice munja vjetrove pratile,
Sa divljom pjenom ona se borila...
Ni druge barke nisu se vratile...
Tamnica mora sve ih zatvorila.


Obnoć je more krunicu brojalo,
Vlastite divlje snage se bojalo.






UimeRime @ 12:02 |Komentiraj | Komentari: 38 | Prikaži komentare
subota, svibanj 24, 2008

 Školjar

Školjar pjesmom se javio novom,
U njoj ljubavna slika se stvara...

Neću ju kvariti uvodnim slovom.
Nek pjesma dirne... Neka opčara....


NAPOMENA: Ako Vam kvari doživljaj 
Glazbu možete isključiti
OVDJE!
 



SLIKA


Gljedan tvoju sliku i sve pitan tebe
u dalekon gradu i neznanoj vali:
kako ti je tamo? da l' ti srce zebe?
Bar da smo se srili! Bar da smo se znali!

Gljedan tvoju sliku i tebi se nadan
da ćeš k meni dojti smahun priko mora.
Na stini ću stati i tužan, i hladan,
samo nek mi s tobun tepla svane zora.


Gljedan tvoju sliku: tri pramena crna,
ča i' vitar mrsi tote nasri' rive;
u osmihu lica nazire se srna
ka u duši lapi oblake mi sive.


Gljedan tvoju sliku, ne da mi usniti.
O, 'oćeš li moju srcen poželiti?


                                               Školjar



UimeRime @ 10:25 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
petak, svibanj 16, 2008

 Školjar

Pjesmu ja zapisah koju,
A slova je bilo dosta...
Sad otvaram stranu svoju
Za mojega dragog gosta.


Uz posebno zadovoljstvo (a sa ovog kraja svijeta),
Samo za Vas pjesmu svoju poslao je Školjar pjesnik
Znan po svojoj iskrenosti - sjajan pisac je soneta,
Čuvar vrijedne tradicije i čakavske riječi vjesnik.


Lako ga je prepoznati po korijenju sa otoka
Maslinama i kamenju iz valova što se diže
Misli su mu čiste, bistre, kao pogled morskog oka,
A pjesma mu u zagrljaj svima Vama, evo stiže...


NAPOMENA: 
Ako Vam kvari doživljaj 
Glazbu možete isključiti
OVDJE!




PRAVA URA


Vižitati valja baš škrapu mu svaku
i svaki mu gandalj ispo' mu poplata,
more se treviti da uhutiš kvaku
nikih čudni' vrata ča vodu do zlata.


Mogla bi nabasat i brkata trilja,
a iza joj boka - knjegine i knjezi;
grmalji i trpi u svitu obilja,
spuge i koralji, i ritki uljezi.


Tamo doli, eno, lasaka se ziblje,
ispri' tebe, eno, lašći se lustura;
škorlac, vas pristrašen, šmugne ti u šiblje;


crljun meju spare u guštu se gura,
pirka prča čeka dok se ne razgiblje
kad mu dojde prava za učinit ura!


                         
                                           Školjar




Hvala mom gostu na posjeti
uz čestitku na odličnom sonetu!

Pjesme Školjara – Poete čitajte
 na stranici
Indexovog Foruma!


UimeRime @ 14:24 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 13, 2008

Stari sat


Nestade moj osmjeh, već ga dugo nije,
Zasjela tišina na počasno mjesto.
Ništa slično nije vremenu od prije,
Mrka sjena tuge zaleluja često.


Nigdje živog stvora, niti živa glasa,
Samo gluha pustoš uzdahom odzvanja…
U žetvenom klasju sjećanje talasa…
Nema zvuka… Pjesme, niti tamburanja…


Nema više ptica da ih pogled nađe.
Ostale u pjesku slike uspomena.
Godine su prošle, samoća me snađe
Zaključanog ovdje, u izbi vremena.


Tek otkucaj sata trenutke mi mjeri,
Nepovrat ih ždere, poput divlje zvjeri...







UimeRime @ 09:56 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 7, 2008

Kremen zvuka


(Cleveland)

Vladajući javom kao svjetlo mrakom.
Pjesničke se misli sjatile na vrelo,
Hrvatske riječi jedrile su zrakom,
Kapljući u slasti kao grozđe zrelo.


Ljepote mi snaga pred očima sjala
U laži privida, možda bol me vara?
Nije li mi java sve dane ukrala
Zvukom kojim pjesnik snove izgovara?


Osnažene slike iznašle su puta
Koji kreše kremen domovinskog zvuka
Nalazeći zaklon zavičajnog skuta,
Zamamnoga stasa, zanosita struka.


Moj glas iz tuđine zabljesne u tmini,
Posvetom u zlatu dragoj domovini...



U Clevelandu su nedavno održane Osme Večeri hrvatske 
iseljeničke lirike. Susretima sam prisustvovao po drugi put. 
Još jednom sam se uvjerio kako je svaka prilika za susrete 
s kolegama i jezikoslovcima vrijedan iskorak 
ka novim spoznajama. 

Druženju su uz domaćine i brojnu publiku, prisustvovali 
hrvatski pjesnici iz svih država SAD i Kanade. Uz nova 
i stara poznanstva, postali smo se bogatiji za još jedno 
novo iskustvo. Osobitu kvalitetu donijela nam je zrelost 
kompetentne književne kritike našeg uglednog gosta, 
ovogodišnjeg recenzenta, prof. Đure Vidmarovića koji 
nam je stigao iz Hrvatske.

Naša druženja i razgovori neposredno utječu na 
pjesničku svijest i mogu se doista kvalitetno odraziti 
na stvaralaštvo i pjesnički rukopis. Mi koji pišemo 
našim jezikom u iseljeništvu, znamo kako je teško 
pronaći put do čitateljsva i koliku snagu i značaj
za nas ima predivna hrvatska riječ. 

U Clevelandu smo tu snagu osjetili!





UimeRime @ 17:30 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare