Blog - travanj 2007
petak, travanj 20, 2007

Oaza

Kristalom voda kaplje,
Biserje srebrom bljeska,
Nestalni odraz čaplje,
Obala vlažnog pjeska.


Vijugaju tamne crte…
K’o jegulje kada plešu,
Virovi sitno se vrte…
A valovi kamen klešu.

Vodom se krugovi šire,
Mreškaju valom pjenu,
Ljepota što tu izvire,
Zlokobnu goni sjenu.


Mirni odraz rajskog vrta,
Nađe se u nemir–vodi…
Ugasla svjetlost škrta,
Nestašnom vjetru godi.


Mjesec srebri krajobrazom…
Pjesma ptica čistih grla,
Odjekuje sad oazom,
Što je skoro izumrla…




UimeRime @ 09:32 |Komentiraj | Komentari: 48 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 18, 2007

Odlazak

Otići ću noćas kad začujem zvono,
Pobjeći od sebe, nestati u tami…
Sat minute moje broji monotono,
tjeskoba u duši samuje i čami…


Pomisao čudna, o odlasku noćnom,
Pod korake tihe prostire mi pute,
Zadrhtim od tinte u crnilu moćnom,
U kojem se stope nove zore slute…


Napustiću noćas prijatelje, znance,
Zaogrnut mrakom, lutanjem bez cilja,
Odbaciti snove, pokidati lance,
Izbrisati odjek imena od milja.


Nestati ću noćas k’o svjetlo u mraku,
Dok u lokvi mjesec lice si ogleda,
Kad se magla daha napinje u zraku,
Tek mi rosa krenu iz sjetna pogleda.





UimeRime @ 12:11 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 11, 2007

Slika

Pod kistom obris smrvljene zemlje,
Naslikan tankom linijom straha,
Mrvice kruha, okrajak žemlje,
Pigmenti tmastog, crvenog praha.


Pod kistom novi svjetovi rastu,
U kriku jutra proboden korak,
Zastava bijela na mokrom plastu,
Obojan zorom okus gorak.


Pod kistom oblaci niču u magli,
Pjesnička ruka što bojom piše,
Zastali tu su… Pokreti nagli,
Stale u zraku kapljice kiše.


Umjetnik mirno promatra sliku,
Umorne oči hrani bojom,
Sve su mu tajne na vidiku,
Otkriva dušu, slikom svojom. 



Artvork: Mersad Berber


UimeRime @ 18:50 |Komentiraj | Komentari: 51 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 8, 2007



Na kraju puta II


Svileno je nebo od svjetlosti zdano,
Obasjano nadom, blješti zlatnim prahom,
Valovima zračnim plavilo je tkano,
Vjetrovi mu pamuk razgrnuli dahom.


Uzbunjena plavet raskrilila dvjeri,
Dubinom se širi visina beskrajna,
Bezgranični prostor, dušama se mjeri,
Njegova je ljubav neiscrpna, sjajna.


Ime mu je klicom i postankom svijeta,
S njegovom se žrtvom iskupiše grijesi,
Na nebu nas čeka čista duša, sveta,
Što u našem srcu luč svjetlosti krijesi.


Maknuo je kamen sa studenog groba,
Tijelo mu se krhko, u nebesa vinu,
Uništit' ga nije mogla ljudska zloba,
Zbog koje i danas... Negdje djeca ginu.


Uskrsnućem svojim otvori nam puta,
Vječitom  životu naših grešnih duša,
Da nijedna sama... U mrak ne zaluta,
Kad u smrtnom času zov tišine sluša.




Želim vam Sretan i blagoslovljen Uskrs!


UimeRime @ 12:11 |Komentiraj | Komentari: 47 | Prikaži komentare
petak, travanj 6, 2007



Na kraju puta
  
U očima tvojim, dubina je neba,
Što se glasi silnim uzdahom visine,
Dok samotno srce, ljubav tvoju treba,
Kad života sjena dušu mu ošine.


Prizivam ti ime, u svečanom času,
Znajući za patnje i bol što te peče,
Dok samotno srce još se nada spasu,
Crna rijeka tuge, svome ušću teče…


Ponavlja se povijest sa savješću crnom,
Oštri jezik biča tvoje tijelo reže,
Kruna bode čelo sa šiljastim trnom,
A bol čovječanstva tvoju dušu steže.


Krv u tankom mlazu, slijeva se niz obraz,
Ostavljajuć’ traga, mjestu gorke suze,
U vremenu davnom, tvoje patnje odraz
Zbog kojeg te sada i moj bol obuze.


Za spasenje svijeta, na križu si sada,
U samrtnom času steže te bol ljuta,
Tvoj se život gasi, al’ živjet će nada,
Da si naša svjetlost, sad... Na kraju puta…





UimeRime @ 09:11 |Komentiraj | Komentari: 34 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 4, 2007


Svijeća


Drhtavo ona gori
Na zidu slikajuć' šare.
Sa mojim dahom se bori,
Oči mi sjajem žare.


Tako je slična životu
Koji lagano tinja,
Goreći dan za danom,
Topi se… Poput inja…


Vosak polako curi,
Klizi… K’o suza bola,
Kaplje, nikud ne žuri,
Završi na rubu stola.


Plamen lagano gasne,
Trak dima tek se vije…
U mraku noći kasne…
Samoća srce grije…




UimeRime @ 09:06 |Komentiraj | Komentari: 37 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 2, 2007


Bezglasje

Osjećajna pjesma kada gane,
Bolom dušu gorčina zahvati,
I iz oka nijema suza kane,
Bezglasje će šapatom nas zvati...


Svako slovo naša čula zove,
Priziva ih iz dubine tamne,
Grančice se pomaljaju nove,
Rascvaše se u cvjetove plamne.


Nek sve tuge narastu k’o vode
Kad bujicom rijeka začne rasti,
Srce boli, trn ga oštar bode,
Al’ uzdah se otimlje u slasti.


Bremenite riječi osjećajem,
Prostiru se k'o čipkasti rubac,
Okićen sa zlatnog konca sjajem,
A mekane k’o lagan poljubac… 




UimeRime @ 19:50 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare