Blog - ožujak 2007
petak, ožujak 30, 2007

     
      Iznad svega cijenim intenzivnu strast kojom pjesnici na blogu podržavaju jedni druge. Osobno, nepopularnost pjesništva na blogeru niti nedavnu Matijinu izjavu, uopće ne uzimam za ozbiljno, jer mi koji pišemo pjesme, ne pišemo ili prestajemo pisati zbog njega, nego zbog sebe i očito imamo svoju publiku. Premda me bloger lista popularnosti ne zanima, valja primijetiti da se dio pjesnika potvrdio svojom kvalitetom i na toj listi, gdje su mnogi visoko pozicionirani. O popularnosti stiha na ovom portalu najbolje govore naši čitatelji.
     I u ovoj situaciji neviđenog pjesničkog rasula na blogeru, možemo se pohvaliti upornošću onih koji ovdje nastavljaju s radom i kvalitetom. Na svom privatnom blogu obični bloger Matija iz Utrina (vlasnik blogera) izjavio je kako ne voli poeziju, a amatersku kvazipoeziju prezire. Ovaj njegov besmislen i neodmjeren istup, pogodio je mnoge, mene je naveo na razmišljanje o smislu. Volimo li klađenje, utakmice, jesmo li dovoljno znatiželjni, volimo li pročitati tko je ustao na lijevu nogu, čitati nečije male zgode i dogodovštine, svakodnevne male stvari? Svakako. Pitam se ima li na blogeru mjesta (i potrebe za) pjesnicima? Naravno! Poezija je umjetnost koja komunicirajući zaživi, postajući umjetnošću koja nas obogaćuje.
     Dirnut sam, poput mnogih, odlascima dragih prijatelja i razdražen neprimjerenom izjavom vlasnika, koji privatno, ipak može izgovarati gluposti koliko mu volja, jer sva sranja koja ljudi izgovore, najviše ipak govore o njima samima. Budući dotičnomu ne plaćam stanarinu, a moj blog je moja oaza izražavanja, ja svoj izričaj i prisutnost ne želim dovesti u pitanje. Ne zanima me što o pjesnicima misle vlasnici tvornica salame, vlasnici malih i velikih vozila, a bogami ni vlasnik blogera, jer ne pišem za, niti zbog njega. I da zaključim:
Ne može on poeziju i pjesnike toliko ne voljeti,
koliko to nama može biti svejedno.






U kraljevstvu odjeka

Pjesnike danas, tek rijetki vole
Što žedni piju njihove snove,
Osjete slatke riječi što bole
Zanosom pjesama kada plove…


Život bi bio ubog bez stiha
Crkla bi raskoš bez ritma, rime…
Usahla slova kao smrt tiha…
Ocvali pupopljci smrtne zime…


Sad ne dopusti stihu mrijeti,
Nemoj da nijema riječ te guši,
Makar ti studen grčem prijeti,
Ne daj da umre u tvojoj duši.


Zasadi cvjetove osjećaja
Nek njima kiti se šaren duše,
Pusti da krvari srce od sjaja
Ne daj slovima da te guše.


Sad uzmi pero tu sablju britku,
Zareži njome papir do krvi,
S tobom je ljubav na dobitku,
Ne daj toj groznici da te smrvi.


Naći ćeš izvor, u vlasti suše
Vapaje tvoje umjetnost zove,
Naći ćeš svoje srodne duše,
Zanosom pjesama one plove…





Pročitajte članak inspiriran Pjesnicima blogera 271


UimeRime @ 11:38 |Komentiraj | Komentari: 52 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 28, 2007


Pjesmu ja zapisah koju,
A slova je bilo dosta...
Sad otvaram stranu svoju
Za mojega dragog gosta


Veliki uspjeh JJBraddocka


On je poznat svima, osobito ljubiteljima kvalitetnog stiha.
Velikim talentom i upornošću uspio se izboriti za objavljivanje
svog romana "Ovo malo duše" i zbirke pjesama naslovljene
"Slamanje duše". O tome nas je obvijestio 16. ožujka. kada 
je sa nama, podijelio ovu radosnu vijest. Uložio je puno napora 
i truda u nastojanju da mu se radovi publiciraju. Sredstva je 
dobio od Ministarstva kulture u iznosu od 5000 kuna za svaku 
knjigu! Novac koji je dobio, možda mu nije dostatan, nadam se 
da će mu preporuka Ministarstva otvoriti sva vrata i pomoći
pri zatvaranju financijske konstrukcije. Ovaj veliki uspijeh
ponajprije govori o njegovoj kvaliteti, a može inspirirati 
sve nas, jer potvrđuje kako je uz talent i uprornost sve moguće.
Još jednom iskrene čestitke našem JJBraddocku!




Možda uspiješ


Možda uspiješ sakriti ljubav,
Kao preljubnica, nevjernica, ljubavnica...
Dok ti ispucale usne,
Kao vjetru izložene,
Uzalud opravdanje traže.


Možda uspiješ sakriti ljubav,
Svjetlosti izloženu,
Nevinu, smjelu i obloženu,
Očima našim posloženu,
Srcu je draže.


Možda uspiješ sakriti ljubav,
Jer ne želiš da se zna,
Da se čuje i vidi,
Možda se nekome ne svidi,
Kako izvire iz svakog dodira,
Moga i tvoga nemira.


Možda uspiješ sakriti ljubav,
Pokriti je zaboravom,
Isprati je nemoralom,
Otjerati me od sebe.


Možda uspiješ sakriti ljubav,
Možda me uspiješ ne voljeti,
Ne željeti, ne ljubiti tiše,
Možda se sve zaboravi,
Nestane i zbriše,
Kada nas ne bude više,
Možda uspiješ tada,
Ako već nisi sada.




Hvala mom gostu na posjeti i na ovoj lijepoj pjesmi!
Čitajte ga na njegovom blogu JJBraddock.


UimeRime @ 08:56 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 26, 2007


Baš ste izazovni! Evo izazvaše me: Francy,
Paramenta, Erin i Leptirica. Već ste pročitali moje 
odgovore na izazove 271, Augustin i Vlasnikbloga. 
Ovaj put objavljujem 4 preostala odgovora:
 




Izazov IV - Francy
(mrkva, zec, lislca, lonac, tanjur, šuma)

Šumski  san

Na tanjuru mome
Mrkva  je Kuhana ,
Zvukovi se lome
Škripi svjetlo dana.


U šumi se sjaje
Sitne oči zeca,
Zvijezda odsjaj daje
Bljedilu mjeseca.


Paučina tanka
K’o zapetljan konac.
Blizina rastanka
I razbijen lonac.


Na čvornatoj grani
grlo male ptice,
Pjevanjem se brani
Od gladne lisice






Izazov V - Paramenta
(Zagreb, Sava, Sljeme, Cvjetni, Cibona)

Grade moj

Zagreb želim iz sna taći,
Misao mi sjetom roni,
U srcu ću njega naći,
S katedrale, kada zvoni.


Sava brzim valom pleše,
Valcer razigranog vira,  
U Vodi se odraz kleše,
Vjetar izazovom svira.


Sljeme tajnu zgodu priča,
Liticama sunce pije,
Gordo grmi top sa Griča,
Kada gromko se prolije.


Cvjetni plac još prošlost kiti,
Odbijajuć’ masku novu.
Neće povijest pogaziti,
Eno, sjedi mu na krovu.


Cibona se pjesmom slavi,
U ljepoti Zagreb blista,
Grade moj na rijeci Savi,
Za tebe je ljubav čista!  



Izazov VI - Erin
(Korake, ljubavi, nemir, kleči, volim)

Drama

Korake slušam, prilaze brže,
Snopovi svjetla baršun ližu,
Eno se grobna tišina trže,
Dok glumci teške zavjese dižu.


Ljubavi sviću, scena se trese,
Od lažne strasti, medenih riječi,
Glumčeve ruke istinu mijese,
Koja tek rijetko koga izliječi.


Nemir je ovdje uvijek na vlasti,
Tek, povremeno, pljesak ga guši,
A srcu mnogom ne fali strasti,
Samo vedrine, u tijesnoj duši.


Kleči sad sjeta na oltaru,
Prokletih snova, u svakom slovu,
Riječ brza hitro sustiže staru,
Oštricom šara istinu novu.


Volim te drame raskoši, jada,
U kojim često tuge se spoje,
Na kraju, uvijek zavjesa pada,
Tek za njom, umorni glumci stoje.




Izazov VII - Leptirica
(prolaznik, magla, sjećanje, dodir, zauvijek)

Hrvatski slavuj
Posvećeno Borislavu Vujčiću


Prolaznik, tek sam u teatru,
Predstavu pratim iz svoje kože,
Tijelo još uvijek sluti vatru,
Žive se slike u meni množe.


Magla je nikla iz suhoga leda,
Rastegla svoje tragove bijele,
Publika suludu igru gleda,
A riječi lete, k'o brze strijele.


Sjećanje vrije, od finih slika,
Gestom ih tajnom, glumac stvori,
Svlačeći maske vlastitog lika.
Osjećam s bolom svak’ se bori.


Dodir istine, izazov svijesti,
Izbija snagom iz moćne drame,
Misao pisca tu se mrijesti
Nudeći mudrost, dajući rame.


Zauvijek ove scene se pamte,
Hrvatski slavuj i sad pjeva.
Snovima danas, vatre plamte,
Gdje snaga riječi grmi i sijeva.







HRVATSKI SLAVUJ / Dramsko kazalište Gavella / 1990.
Autor: Borislav Vujčić, književnik. (1957 - 2005)
Komad: Drama vezanih likova i nenamirene savjesti
Redatelj: Rade Šerbedžija
Scenograf: Zlatko Kauzlarić Atač (moj profesor slikarstva)
Ulogu Gospodara činjenica  - odigrao vaš Les


UimeRime @ 09:16 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
petak, ožujak 23, 2007

Baš ste izazovni! Evo izazvaše me 271, 
Augustin, Leptirica, Vlasnikbloga, Paramenta, 
Erin i Francy. Ovaj put objavljujem 3 odgovora. 
Pozivam:  
Jahač  EpokalipseMindwalker, Erin, Nachtfresser i 271 
Riječi: (zemlja, vruć, papir, noćni, prozor)



Izazov I
-271
 
(zaborav, oprosti, stih, miris, bicikl)


Prošlo doba

Oprosti za tužne snove!
Znam, slike će jednom stati,
Sanjajući noći nove,
Nemiri će posustati.


Stih se rađa, cvjeta nada,
Zatravljena svilom sjete,
Toplina me grije sada,
A oblaci tamni prijete.


Biciklo u prošlost juri,
Djetinstvo još tamo traje,
Zaigranost moja žuri
Vrisku igre, sreće, graje.


Miris davni, svud se širi,
A iščezle slike bude,
Dok šareni vjetar piri,
Radosne se boje nude.


Zaborav će doći skoro,
Sjećanje još srce pazi,
Slike stare blijede sporo,
Tok vremena već ih gazi.



Izazov II - Augustin 
(rez, dah, bijeg, kvaka, ovdje)

Vrtlog


Rez, zarez, drvorez,
Slika meko porubljena,
Vrisak prorez, svilen vez,
Usta žudnjom poljubljena.


Dah, trenutak… i strah,
Plešu prozračne sjene
Sipa pjesak, pepeo, prah,
Probuđen ključanjem pjene.


Bijeg, trčanje, vrisak,
Soba bijela i pusta,
Lutanje, grčevit stisak,
Tuga prazninom gusta.


Kvaka, napukla mraka,
Prijetnja tihog ganuća,
Težina zbijenog zraka,
Priziva čeznju svanuća.


Ovdje se obrisi slute,
Snova što tek će doći,
U kojima vode se mute,
Nošene vrtlogom noći.



Izazov III - Vlasnikbloga 
(psihometrija, odraz, margina, neverno, upriličiti)

Prevara tela


Izazov, merenje, psihometrija,
Zbrkanost u čoveku stala.
Krivulja, nacrtna geometrija,
Pravocrtnog intervala.


Plaši me savršen odraz,
Ogledalo lik mi menja,
Gubim sopstveni obraz,
Cvetovi niču iz stenja.


Margina napeta, prazna,
Vazduhu nemo hita.
Čeka me večita kazna,
Duše što nemirom skita.


Ja ljubim uvek neverno.
Ljubav, prevari naseda,
Istinu čekam smerno,
A laž u mene gleda.


Upriličiti noćas ću slavlje,
Za one koji se boje,
Serviram srce lavlje,
Možda vam ponudim svoje?




U sljedećem postu Izazovi: Leptirica  Paramenta Erin i Francy. 

UimeRime @ 07:43 |Komentiraj | Komentari: 29 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 21, 2007

Pjesmu ja zapisah koju,
A slova je bilo dosta...
Sad otvaram stranu svoju
Za mojega dragog gosta


"Pjesma je posvećena
mojim uzorima Friedu i Schwittersu"
NACHTFRESSER

Trovanjska pjesma - in memoriam
Kurt Schwitters, Erich Fried


Ja sam te prvi razotkrio
Prvi sam ti usao Anna Lumeb
Prvi te prepjevao Anna
Ljudi pojma nemaju
Besmrtnici pojma nemaju
Anna Blume- Anna Cvijet
Vjecit cvijet
Sad si moja Anna Lumeb
Ti, od tebe, tebe, tebi
Ja tebi, ti meni- mi
Ja sam ti kvaka na vjecit
Ja cu te kvaciti
Schwitters te citao straga
Fried potpuno
Sad ti ja volim Anna Lumeb
Ja te vilom Anna
Lumim te sa svih strana
Tvoj znoj nije govedji loj
Razrjesio sam te prostaka Anna
Anna ti si narancasta
Ja nisam onaj koji ne vidi
Samnom je tvoj bumel, Anna Lumeb
Probuseni tejvic, nije vic
Ja sam taj koji te lumi
I bulji i diksa
Sa svih strana Lumeb Anna
Vjecit tejvic
I nisam analni pastork
Lanani prsokat Schwitters
Niti veliki ljetavedanomi Fried
Vjecnost je tvoja
Anna jeni pjesnice lijeni
Anna opet ima pticu
Anna je narancasta
Anna, ja ti lovim
Ti, od tebe, tebe, tebi, ti meni- mi ?
Zbori, imas !
Vjecit cjevit
Kvacica aj !





Wikipedia LINK - Erich Fried 1921-1988



Wikipedia LINK -
Kurt Schwitters 1887-1948

Hvala mom gostu na posjeti i na ovoj snažnoj pjesmi!
Čitajte ga na njegovom blogu
Nachtfresser.


UimeRime @ 07:40 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 19, 2007

Bljesakmraka

Voda oštro blješti
Pred nevrijeme gnjeva,
Crni gavran kriješti,
Vatra sabljom sijeva.


           Iskre neba ljutog            
Iz oblaka bježe,
Odsjaj plama žutog
Sve čvorove veže.
    Grom udarom bijesa            
 Kolutove vrti…
Duša strah otresa
I blizinu smrti.

Nebo ludo igra
Tutnji zvjerski tanac,
A zapleše čigra
I zvekeće lanac.
      Nesta svjetlo vida
U vrtlogu buke,
Nemoćno, bez stida,
K nebu pružam ruke…




UimeRime @ 07:31 |Komentiraj | Komentari: 43 | Prikaži komentare
petak, ožujak 16, 2007

Prokleti telefon

U nemiru zvuka koji večer krije,
Slušam gdje tišina donosi mi glasa,
Što s usana vedrih vječito se lije,
Kao zrelo zrnje sa zlatnoga klasa.


Prokleti telefon nikako ne zvoni
I on, poput tebe, u bezglasju traje,
Napetost čekanja, u muk kad zaroni
Utrne sva svjetla što daleko sjaje…


A glas želim čuti, bez kojeg ću mrijeti,
Noćas, kad se život sa mnom poigrava.
Mrak me zastrašio, samoćom mi prijeti,
Zastudio srce što nikad ne spava.


Opet zavirujem nije li tko zvao,
Ali, znadem dobro, očekujem tebe,
Ne bih li ti mrvu svoje duše dao,
Poklanjao ljubav, darivao sebe.


Pružio bih ruke, kao voćka grane,
Budio ti plamen u toplini tijela,
Divljala bi vatra u zori što svane,
Kad na prozor dođe… Nevina i bijela…




UimeRime @ 08:13 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 14, 2007

UimeRime-1.gif

UimeRime @ 07:55 |Komentiraj | Komentari: 32 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 11, 2007

Slutnja

Možda te sretnem iznenada,
Dok lađa vodom nečujno plovi,
Srce se vječnoj ljubavi nada,
Bez tebe, zalud svi su snovi.


Večeras slutim da si mi blizu,
Kad sklopim oči, vidim te jasno, 
Negdje pod stablom grijeha u nizu,
Ti na me čekaš uvečer, kasno.


Želim ti prići dok zvijezde sjaju,
Neka nam susret, pronađe vrijeme,
Za moju ljubav nebesa znaju,
Pjesmu ti šapću usne nijeme.


Dušu ćeš moju lako prepoznati,
A ne znam tko si, da li se bojiš?
Ime još tvoje želim doznati,
A ne znam niti da li postojiš?


U mom si srcu, svakoga časa,
Na tebe mislim i za te molim,
Večeras molim pet očenaša,
A ti još ne znaš… Da te volim…




UimeRime @ 18:57 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 7, 2007

Srce u kamenu
(Posvećeno kolegama
restauratorima iz RZH)

Skulptura u kamenu miruje.
Na stol je legla, počiva na boku.
Ruka vremena još ju dodiruje,
Stoljetna iskra tinja joj u oku.


U tišinu gleda ravno ispred sebe,
Kistova je šuma zarasla u čaši,
Tu počiva skalpel što joj tijelo grebe,
Listića se zlatnih obećanje praši.


Bore nacrtala prašine joj sjena,
Al’ ugasla boja iznova će sjati
Vrisnut’ će životom površina njena
Obrub će joj lica krasit’ zlatne vlati.


Ljeta su to tijelo ranama načela
U kamenu srcu ljubav ona taji
Za ruku kipara što ju je začela,
Jer njegovim žarom ljepota joj sjaji.


Danas, drugi prsti raskoš u njoj zovu,
Zacjeljuju rane što ga vrijeme stvori,
Zapalit će istu, vatru u njoj novu,
S minulim se ona vremenima bori.





UimeRime @ 19:40 |Komentiraj | Komentari: 41 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 5, 2007

Zastalo je vrijeme

Čvornati su prsti žuljeviti, grubi,
Žutulja se hladna za lopatu hvata,
Od uzdaha magla u zraku se gubi,
Studen mrzne kucaj i kazaljke sata.


On uporno baca povelike grude,
Što padaju tupo na busenje trave,
Očvrsle mu misli ka toplini žude,
Dok se niti svjetla u daljini plave.


Neveseo prizor obavijen sjetom,
Proslaviti neće život koji prođe,
Zastalo je vrijeme u trenutku svetom,
Ugasla je radost, zraka sjene dođe.


U dubinu zemlje sad bi htio zaći,
Širinu tog groba, svojim bolom mjeri,
Zna da ljubav takvu nikad neće naći
Ne vjeruje više, ni sebi ni vjeri…




UimeRime @ 07:25 |Komentiraj | Komentari: 33 | Prikaži komentare
petak, ožujak 2, 2007

Preko mosta

Jablani se nebu pružili visinom.
Točilo se inje, sa visokih grana,
Istokom su prve zablistale zrake,
Glasovi se čuju, stižu sa svih strana.


To grupice žena s košarama teškim
Za prodaju, na plac, namirnice nose.
Marame im teške obrubljuju lica,
Pod njima pletene posijedjele kose.


Starice u studen koračaju brzo.
Preko mosta idu polako do grada.
Vjetar sve ih ljuto valovima šiba,
Mraz im trlja ruke nabrekle od rada.


Pristigle su skoro na tržnicu praznu,
Tišinom se prosu ranog zvona jeka,
Jednu od njih prsti tjeskobe sad stežu,
Kod kuće je samo prazna soba čeka…




UimeRime @ 15:38 |Komentiraj | Komentari: 36 | Prikaži komentare