Blog - veljača 2008
utorak, veljača 26, 2008

Tjeskoba


Strah me ne ujeda dok čuvam svoje dane
Nalazim čiste riječi u vodi i oblaku,
Okuse prepoznajem po mirisu u zraku
I sjaju prve rose koja sa jutrom svane.


Svijetom vječito tražim toplinu i mekoću
U snovima koji se krišom kao leptiri roje
Spori su dani plahi, samih se sebe boje,
Osame koja svoje utvare traži noću.


Bojim se išta reći u ovo opasno doba,
Kad osvit odzvanja tiho i sjećanja moja vara.
Svjetlost na zidovima nejasne šare stvara
A suhi sati zjape poput studenog groba.




Hvala Vam
Svima!!!

Premda su mi Vaše posjete i komentari
najljepše priznanje i nagrada, želim Vam
od srca zahvaliti na glasovima i podršci.




UimeRime @ 07:55 |Komentiraj | Komentari: 86 | Prikaži komentare
petak, veljača 22, 2008

Bez odgovora


Zašto ne izbrišeš ispraznu bremenitost kruga
Gibanje vjetra u nestalnom pokretu zraka?
Vjetar se strujanjem ruga
Slabom uzdahu mraka.


Zašto ne prestaneš vući opnu beskrajne crte
Kad bridom se čekanja uspinje?
Sa vriskom se strahovi vrte
Jutro maglu razapinje.


Zašto ne naslikaš obris u kojem paprat niče
Tankom linijom praha u tragu bijele krede?
Začudno rastu neispričane priče
Pauk ih nitima prede.


Zašto ostavljaš sjećanje koje donose dani
Na pragu ništavila u zemlji neplodnosti?
Vjetar se provlači rani
Kroz dušu i tijelo i kosti…







UimeRime @ 08:53 |Komentiraj | Komentari: 38 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 14, 2008

Drhtaj 


U procvatu cvijeća mirisnoga daha,
Braniš svoju kožu svilenom lepezom…

Nalaziš zaklona pod stasitom brezom
Sakrivaš svoj pogled iza svakog maha…

Upijam lakoću sa kojom se gibaš
Izvijajuć tijelo uz mekane geste,
Krijući poglede i osmijehe česte
Kao kad djetešce u kolijevci zibaš...

Potajno zadrhtiš pred sjenom oblaka
Poput ptice, što se u čempresu makne.

Zaklanjaš si lice koje sunce takne
Sa mekanom svilom od zlaćanih zraka.



Sretno Vam
Valentinovo!!!


UimeRime @ 06:34 |Komentiraj | Komentari: 33 | Prikaži komentare
petak, veljača 1, 2008




Izmučen svojom sam šutnjom…
Prstima kazujem priče…
Iz jednog pokreta dlana
Drama nečuja kliče!


Praskozorje bezglasno iskri,
Riječ klija iz pogleda,
Tišina se pregladnjele riječi
U jarku ogleda.


Razodijeva se zbilja…
Zastaju, svjedoci puta…
Možda, čak nevrijeme gusto
Nečujni govor guta?


Premda ne mogu naći
Utjehu u iščezlu zvuku
Svojom sam šutnjom gonjen
U tihi… Govor ruku…






UimeRime @ 13:18 |Komentiraj | Komentari: 46 | Prikaži komentare