Blog - veljača 2007
ponedjeljak, veljača 26, 2007

U birtiji

Umorni spavači plave snove snuju.
Mjesec sa nebesa i na njih se smije,
Iz daleka vedri glasovi se čuju,
Buket zvijezda nebom sada kolo vije.


Privukla me glazba u ovu birtiju,
Gdje plesu se nudiš kao na oltaru.
Crne ti se oči od zanosa smiju,
Dok ispijam prvu šljivovicu staru.


Pjesma tu se ori, harmonika svira.
Gubiš svoju sjenu u kretnjama ludim,
Po dirkama srca, svirač sad prebira,
Rakija se proli, a ja novoj žudim.


U ritmove plesa podivljalog toneš,
Radost harmonike tijelo ti miluje.
Svijat’ će se ono dok umorom kloneš
Zvuk se pjesme-vatre sad daleko čuje.


Iz plamena njenog varnica tek skoči,
Vatra zidom šara zaigrane sjene,
Od mahnita plesa gore tvoje oči,
A nebo se tamni… Kao tvoje zjene.




UimeRime @ 14:40 |Komentiraj | Komentari: 57 | Prikaži komentare
petak, veljača 23, 2007

Balada za Boru i Ladu
(dogodilo se 1994.)


Voljele se dvije duše sretne,
Ljubav im je gorjela od sjaja.
Smijale se i livade cvjetne
Nježnostima nije bilo kraja…


Širok osmijeh svanuo na licu,
Uvijek Lada osmijehom je sjala.
Nasmijala na nebu bi pticu,
Tuga s njom bi iščezla… nestala…
Miris zemlje nevinošću cvao,
Livada se zakitila travom.
Boro vatru tu je upoznao,
Sad nestali nisu zaboravom.


Zajedno su oblake slikali
I suze bi zašarali dugom,
Nečuj vrisnu, kada su vikali,
Prijatelje ostavivši s tugom.
S visine su poletjeli skupa,
Kao da bi nebu stići htjeli.
Svjedok im je usamljena klupa
I usamljen jorgovan je bijeli.


U trenu su stigli svome cilju.
Pred nebeske dospjeli su dvore,
Gdje ljubavi ima u obilju,
Uzavrele, beskrajne k’o more
Sada svijeća u sumraku gori
Za sjećanje na Boru i Ladu,
Još misao o njima nas mori,
O njihovom skoku ili padu.

Voljele se dvije duše sretne,
Ljubav im je gorjela od sjaja.
Smijale se i livade cvjetne
Kad stigoše na livade raja…




UimeRime @ 05:56 |Komentiraj | Komentari: 54 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 21, 2007

Ljubavni nemir

Pjesmama izvoru moram se vratiti,
Zbog ljubavi tvoje iz prošlog života
Papirnate zvijezde noćas će patiti,
Vremena sad davnog davi me ljepota.


Zaboravu branim da mi krade noći
Što prođoše lijeno, slikajući sjene
Dok duša se nada kako sve će proći
Pogleda se sjećam, još miluje mene.


Ljubio sam nekoć, tvoje usne vrele
Zrelije od žudnje, ljepljive od slada,
Šarene od želja poljubac su srele
Još stara je ljubav u duši mi mlada.


U srcu sad gore uspomene davne
Kad me tugom taknu, vedrine se sjetim,
Čini mi se jezdim ponad njive ravne...
Na krilima snova pod oblake letim.




UimeRime @ 12:11 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 19, 2007
Larina pjesma

Izdaješ me danas snago
U daljini gdje mraz vlada,
Studeno se prosu blago
Leden kristal cvjeta sada.

Hladnog srca, u dubini
Plamen svile sjaja čista,
Inati se bljeskom tmini
Odraz leda kad zablista.

Pjesma vjetra nebo para 
Studen štipa lijepo lice,
To na vjetru stoji Lara
Drhtureći tijelom ptice. 

Kad poleti k nebu ona
u snovima njoj ću prići,
Iz daljina zvone zvona
Zvuk će moju ljubav stići…







Interview s vašim Lesom/UimeRime
možete pročitati na ovom linku:
Les o sebi i svojim djelima Sve-5
UimeRime @ 11:08 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
petak, veljača 16, 2007

Izgubljeni šapat


Ako još me voliš, kao što si prije
Pronađi u mojim mislima svoj odraz,
Od sulude želje, krv mi buja, vrije,
Milovanju mojem sad podari obraz.


Stani ako sada sanjaš koga drugog
Nema tvoje slike da mi u san dođe,
Umorne mi oči od čekanja dugog
Zaustavi nadu, pusti je da prođe.


Stani ako nećeš ljubiti mi sjenu,
Niti dodir žudiš oko svoga struka,
Zaplivaj u svilu, zaroni u pjenu,
Jer moja te neće potražiti ruka.


Stani tu gdje jesi, ne prilazi bliže,
Srce mi od želje ubrzano tuče
Izgubljeni šapat iz prošlosti stiže
Danas boli ljubav, što nestade juče.


UimeRime @ 05:41 |Komentiraj | Komentari: 45 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 14, 2007


Vatra

Grlit ću te noćas prstima od vode,
Iz sna kad me prene tvoja želja vrela
Dok u nama žudnja gori, žeže, bode,
Probuđenom vatrom užarenih tijela.


Sa usana sladak tek se uzdah pruža,
Postelja još topla od vrele je puti,
Tijela prekrivena laticama ruža
Jedinstvo se duša u cvjetanju sluti.


Cjelovi će bujat’ k’o pupoljci cvijeća,
Zablistati rosom okupanih grana,
Posteljom će toplom mirisati sreća,
A ljubav će rasti ko’ zjenica dana.


Sve trazeć’ ljepotu u pjesmi dodira,
Zanos čiste vatre, nosit’ će nas dvoje.
Sad, dok iz daljine tiha glazba svira,
Neka se još jednom tijela naša spoje.


Grlit ću te noćas prstima od vode,
Iz sna kad me prene tvoja želja vrela,
Dok u nama žudnja gori, žeže, bode,
Probuđenom vatrom užarenih tijela.




UimeRime @ 06:53 |Komentiraj | Komentari: 38 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 12, 2007


Prosipa se šapat iz pogleda nijema
I padaju riječi na travu bez glasa
Pred njima se oblak u nevrijeme sprema
U nečuju samom, one traže spasa.


Osjećaji svi se sklonili u šutnju
Bezglasno što zvoni neprisutnim zvukom,
Nek svaki se dodir pretvori u slutnju
U otkucaj srca obgrljena rukom.


Muk prekriva more kristalima pjene
U kojoj se davi i vrištanje boja,
Duboke u vodi tek su oči njene
Okovane valom i mirom spokoja.


Tišina je pjesme nevidljivo tkana
Čuti tek je može zaljubljena duša,
Uskrsla iz snova probuđenog dana
Što tišine šapat zamišljena sluša.




UimeRime @ 11:02 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare
petak, veljača 9, 2007


K’o gušter pod kamen kada se sakrije,
Htio sam se i ja sakriti pred mrakom,
Tek ponoćni mjesec ponad mene bdije
Od srebra me tankim dodiruje trakom.


Još zablista odsjaj krljušti u tami,
Zaškrguću zubi, oči već se krijese
Svoju smo samoću udavili sami,
Al’ groznica želja, još nas uvijek trese.


Htio bih sad hitro zamahnuti repom,
Obrisati sjenu vlastitoga straha,
Diviti se samo, svakom danu lijepom,
Od zanosa blistav i od srebra praha.


Sjajim kao moja želja probuđena,
U talogu snova što na javi grizu,
Miluje me zora luda, zaluđena
I na javi snatrim da si sasvim blizu.






UimeRime @ 11:22 |Komentiraj | Komentari: 32 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 7, 2007

Pjesmu ja zapisah koju,
A slova je bilo dosta...
Sad otvaram stranu svoju
Za mojega dragog gosta

Vedran evo, poklanja nam slova
Priviđenje slika stihovima blista,
U pjesmi se čuju šapati valova,
Za vas sad je ovdje pjesma lijepa, čista.



Priviđenje


Ne,
nećeš ni osjetiti
kada ti
prođem kroz
misli.
Uvijek sam bio
nježan
kroz tebe...
I neće mi ostati mnogo
nakon
divljih orgija
plavetnila
na mojem žalu,
tek
poneka slika
bučnog para galebova,
sjaj
na mjehurićima
pjene.
Bol nakon odlaska
vala
što nosi tvoje ime...






Hvala mom gostu na posjeti i na ovoj lijepoj pjesmi!
Čitajte ga na njegovom blogu 271.


UimeRime @ 22:32 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 5, 2007


Zima mi je lice, ošinula mrazom,
Uplela u granje prste od studeni,
Posijala inje hladnim krajobrazom,
A studen u srcu, podarila meni.


Zastudilo ono okovano ledom,
Hladnoća je bolom zarobila dušu
I nebo me gleda ledenim pogledom,
Sa visine zvijezda mrazni vjetri pušu.


Praznina prostora sve bjelinom blješti
Zima brije brade golovratih njiva,
Samo crna ptica sa visine kriješti
Ukočenost tijela o toplini sniva.


Cvokoću mi zubi, podrhtava tijelo,
I čežnje me guste studenilom more,
Snijeg pokrio sada tvoje lice bijelo
A mrtve ti oči mrazom, injem gore…






UimeRime @ 10:22 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
petak, veljača 2, 2007


Zapelo mi grlo u pjevanju ptice,
U krošnjama golim pogled mi se gubi
Za sjenu oblaka zaklanjam si lice,
U pjesmu sakrivam srce koje ljubi.


Zumbul tek se sprema promoliti glavu,
Šiljak mraka siječe, već i studen bode,
Ako sada krenem gasit zvijezdu plavu
Neću trebat’ piti ni suza ni vode.


Od silne mi žeđi i vrat podrhtava
Uboden je trnom žudnje zabujale,
Sklapam oči, premda glavi se ne spava.
Ja i sada čekam snove prohujale.


Cvrkutanje smijeha upijam sa bolom
Šaljem nebu uzdah, brigu, slutnju…
Crninilu prisežem svojom dušom golom
I lagano tonem u mrak i u šutnju.





UimeRime @ 11:10 |Komentiraj | Komentari: 39 | Prikaži komentare