Blog - prosinac 2007
petak, prosinac 28, 2007

Zvjezdana pjesma II

Godina je sad pri kraju
Kao svijeća što se gasi,
Nova stiže, sva u sjaju,
Ponoć kada se oglasi.
Svakog trena sve je bliže
Nalik na princezu mladu,
Užurbano, s darom stiže
Donoseći novu nadu.
Vladati će bez odgode
Prostorima novih snova.
Vatrometi nek’ ju vode
Neka vam je Sretna Nova!
Čekajmo ju uz veselje
Uz pjesmu i pune čaše,
Ona ispunjava želje
Ostvaruje snove naše.
Nazdraviti želim svima
Za sreću u Novom Ljetu,
Radosnih nek' dana ima
I mira u cijelom svijetu!
Evo čuvam na svom dlanu
Zvijezdu koja zgasnut’ neće
A vama u svakom danu
Želim puno, puno sreće!

Sretna vam
Nova Godina!!!
 

 
  
 

UimeRime @ 09:13 |Komentiraj | Komentari: 70 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 24, 2007

Božić


San
Slika moćna
Dok glazba svira…
Treperi  zvijezda noćna,
Ne listam svoj podsjetnik nemira,
Jer
U rođenju
Radost je spasenja svijeta,
Poradi grijeha, u bolnom vrenju
Dubokih ožiljaka narušenog planeta!
Ova
Svečanost
Opojnošću zove.
Gozba razvedri svako lice
S nestašlukom sjene narastu nove.
Osmijeh djeteta u slami, sred malene štalice.
Sad
Kasno je
Svečanost ponoći.
Odjeci zvonjave jeku traže
Divim se jasnom plamsaju Badnje noći.
Negdje... I sada uplašeno, pucaju mrtve straže.

Čestit Božić! 


UimeRime @ 09:26 |Komentiraj | Komentari: 67 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 19, 2007

Utjeha
  

Zvijezde očima snenim s neba tugaljiivo gledaju
Opčinjene su pjesmama, široko nebo grle.
Radosno se tajnom lebdenju predaju
Dok mjesecu u susret hrle.


Smisao putovanja u dolinama sumraka se gubi.
Planinski vrh pod niskim oblakom nestaje.
U zvijezde se mjesec prečesto zaljubi,
Žudnja… Nikad ne prestaje…


Zapjeva on pjesmu strasti stvorenu u jednom dahu
Ljepoti sitnih zvijezda što se na nebu krijese.
Utjehu pružajuć’ ubogom siromahu,
U groznici i on se trese…


          




UimeRime @ 23:14 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 12, 2007

Riznica sjete


Kruna nježna cvijeta lagano se njiše
Sedefne latice sumrak rosom krasi.
Zemlja još se vrti, svetkovinom diše,
Dok se svjetlo dana polagano gasi.


Veselje se gubi u iščezlom danu
Al’ svanuću s maglom iznova se vrati,
Pa kada iz snova uspomene banu,
Znati ću! To sreća potajno me prati!


Ljepota se krije u nestalnom žaru,
U mirisu vjetra kad se širi zrakom,
Što u sebi budi uspomenu staru
Poput svježeg daha u vihoru lakom.


Ostavljam latice, neka s cvijetom venu,
U riznici sjete čuvam vrijeme burno.
Prolazi moj život k'o bljesak u trenu,
Godine me stižu… I ja idem žurno...








UimeRime @ 07:04 |Komentiraj | Komentari: 67 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 6, 2007

U vrtlogu riječi


Oslikao nisam izbijeljeno platno
Kistovima svojim, sitim boje žive.
Nebo svoje nisam bojao u zlatno
Prevrćući riječi kao orač njive.


Mijenjale se slike utkane u stihu,
Slovima su misli primale obličje,
Otkrivajuć’ sreću kao tugu tihu,
Sjajeći u srcu k’o zlatno odličje.


Jednostavna zbilja iščezloga dana
Postala je sjajna kovanica nova.
Nema više suza, niti ima rana
U vrtlogu riječi i znakovlju slova…






UimeRime @ 11:24 |Komentiraj | Komentari: 35 | Prikaži komentare