Blog - prosinac 2006
nedjelja, prosinac 31, 2006



Zatreperi svijetlo plamno
Sve iskrenjem tminu šara,
Zazvijezdilo nebo tamno
Godina se… topi stara…
A vrijedila ničem nije,
Mučila i sebe samu,
Novo nam se Ljeto smije
Sve zvjezdanu grleć' tamu.

Godina nam stara gasne,
Odbrojava zadnje sate,
Zašla je u ure kasne
Dok se nebom zvijezde zlate.

A najljepša zvijezda grije
Svako srce koje voli,
Svaku dušu što se smije
Pa i dušu koja boli…
Dočekajte Novu sretni
Nek’ vam bude puno bolja,
K’o pupoljak mladi cvjetni
Što drhturi nasred polja. 
Sa starom se pozdravimo
Sretni više ili manje…
Uz vino joj nazdravimo
Pa nek ode u sjećanje…
Tek joj zapalimo svijeću
Godina dok stiže Nova
Zvjezdanu vam želim sreću
A sakrih je izmeđ’ slova…
SRETNA VAM NOVA GODINA!


UimeRime @ 10:42 |Komentiraj | Komentari: 44 | Prikaži komentare
petak, prosinac 29, 2006

Pjesmu ja zapisah koju,
A slova je bilo dosta…
Sad otvaram dušu svoju
Za mojega dragog gosta.


Mališa je njmu ime
Posvetio pjesmu meni
Pozdravljam UimeRime
Mališa - sad stihom kreni!

PJESMA DUGINIH BOJA

ŠVRLJAJUĆI SVE POLAKO
SRED ETERA U DOSADI
DO LESA NAVRATIH TAKO
DA POGLEDAM ŠTO ON RADI


A KAD TAMO ZANIMLJIVO
PJESME PIŠE, ALI KAKVE
I PROSTO MI BJAŠE KRIVO
ŠTO I JA NE PIŠEM TAKVE


U ČEMU JE DAKLE FORA
ŠTO BI REKLI, DI JE CAKA?
MA DADE IM OSOBITOST
KO ŠTO IMA LIČNOST SVAKA


PA MU TAKO PJESME LJUTE
POGURENE I STIDLJIVE
NEKE SU MU ZABRINUTE
IL SU NEKOM NEŠTO KRIVE


RAZNE PJESME RAZNIH FELA
RASPROSTIRU SE PO BLOGU
SVE NJEGOVIH RUKU DJELA
TE POMISLIH, ŠTO SAD MOGU


MOGUL' JA NAPISAT' KOJU
KAD JE ON VEĆ SVE NAPIS'O
TADA SPAZIH ŽUTU BOJU
I KRENE ME LUDA MIS'O


AMA JA BI ETO MOG'O
ISTO TAKO NAPISATI
JEDNU PJESMU RAZNIH BOJA
TE JU DUGOM OVJENČATI


ŽUTU PJESMU KO MASLAČAK
KO ŽUMANJCE OD JAJETA
KO ŠTO SUNCE ZNA BIT ŽUTO
KADA U NJEGA SE GLEDA


ILI PLAVU KAO MORE
IL' K'O OČI U DJETETA
IL' JOŠ BOLJE KAO ŠLJIVA
ISPOD OKA KAD ZASMETA 


A TEK LILA ILI ROZA
MA BAŠ TAKO K'O CIKLAMA
IMALI BI JEDNU PJESMU
OBOJANU SVIM BOJAMA


VALA STE SE PREVARILI
NE NIJE TO OČNA MANA
BJELA PJESMA KO I PAPIR
PA JOŠ BJELIM NAPISANA


IL' ZELENA KAO TRAVA
KAO DA JE LIST SALATE
NIT' PRETAMNA NIT' KRIČAVA
BAŠ NEKAKO ODMARA TE


STVARNO MOG'O BIH NAPISAT'
PJESMU SVIH DUGINIH BOJA
PA NEK TAMO MEÐ' NEGOVIM
ŠARENI SE PJESMA MOJA



Hvala mom gostu na posjeti i na ovoj lijepoj pjesmi!
Čitajte ga na njegovom blogu JAHAČ EPOKALIPSE.

Jahač Epokalipse


UimeRime @ 18:30 |Komentiraj | Komentari: 31 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 27, 2006

Auroraisa Bloger dana
Zasjajila svojim sjajem,
A zvijezdom joj pjesma tkana,
Kruži zemljom, kruži rajem...


Zapisala stih je česti
Svom Anđelu sa nebesa
Kojeg stihovi će sresti,
U riječima duše plesa.


Ne bilježih ovu rimu
U sekundi sretna trena
Kada morske pjene plimu
Podigla je pjesma njena.


Tek sad ovu stranu rese
njoj u slavu moja slova,
Sićušna se zvijezda trese
Šapuće joj pjesma ova...


                 

UimeRime @ 16:58 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
petak, prosinac 22, 2006
(Sjećanje na Badnjak)

    Predbožićje je uvijek donosilo svečanu nervozu.
Baka je obično bila posebno ustreptala u iščekivanju svoga 
sina koji je radio u Holandiji. Kući nije dolazio često, osim za blagdane. Godinu dana ranije s bakom sam ga duboko u noć čekao na cesti, gledajući hoće li se pojaviti autobus. Obično bi donio kofere prepune darova pa bismo mu ih pomogli nositi. Kod kuće smo ih seka i ja znatiželjno mjerkali, osjećajući da je tu puno šarenih poklona za nas.
    Tu godinu smo znali da ga više nikada nećemo dočekivati niti ispraćati. Sahranili smo ga dva mjeseca ranije. Iznenada
je umro u holandskoj bolnici, od posljedica s čirem na želucu. Sahrani je uz baku prisustvovao njegov otac, koji je bio slomljen bolom i teškom bolešću. Samo mjesec dana kasnije sahranili smo i njega. Baku su sprovodi i smrt najmilijih snažno pogodili, čemer srca pratio ju je u stopu. Znala je jaukati pri obavljanju svih poslova, a već se i kravica, za mužnje, navikla na njezino jecanje, pa bi ona bila mirnija da ne remeti svetinju tuge. Čitava obitelj bila je slomljena bolom. Živjeli smo u bunilu stvarnosti, sve misleći kako ćemo se iz nje probuditi, i tada
iznova biti s njima kojih nema. Baka je suzna oka očekivala blagdane, znajući da ju je veselje zauvijek napustilo.
    Badnji je dan. S uzdasima je pripremala večeru, nijemo
je bijeli grah (koji smo na badnjak zvali sangalija) pristavila, ispekla je svoje suhe kolačiće (koje smo od milja zvali bebice) pripremila med i druge namirnice. A sve u gustoj tišini žalovanja. Zadihan sam utrčao u kuću. “Bako hoćemo li kititi bor?” pitao sam, iz tužnih očiju počitao sam odgovor, a ona
je samo rekla kako joj nije ni do čega pa ni bora niti Božića.
“Znaš bako i ja sam tužan, al’ bit’ će nam ipak svečanije sa borom” rekao sam, izašao iz kuće i prislonivši ljestve uz veliki bor u našem vrtu, već sam pilio najnižu granu. Baka je samo pogledala kada sam ju unio u kuću. Zabio sam čavao u uglu
i tankom špagom pričvrstio ju na zid. Smjesta je zašarala igličastu sjenu, koja je trenutak kasnije bila obogaćena jabukama, orasima zamotanim u srebro preostalo od table čokolade i šarenim bombonima. Dodao sam i tanke vlasi
kudjelje (da glumi snijeg) čime je naše ubogo drvce najednom,
i samo za nas, postalo čudesnim. Pogledao sam u baku – vratio joj se osmijeh. U kuću sam unio i slamu, koju smo razastrli po podu, a kako se već hvatao mračak bližilo se vrijeme večere.
   Najprije smo pojeli nekoliko česana češnjaka umočenih
u med, potom načeli vrelu pogaču, dovršili ono malo meda
s tanjurića, a slijedila je sangalija. Na bakino lice lagano se
i boja vratila, jer smo večeru zasladili malim čašicama slatke šljivovice s medom. Pričali smo o našim najmilijima, a soba se odjednom ispunila finim slikama prošlosti i sreće. Pričala je o svom sinu, sjećala se mnogih epizoda koje u njoj žive, a iz priča su navirali lijepi trenuci i toplina. Od miline su i cjepanice u peći pucketale, kao da se i same slažu u ovaj gerdan sjećanja. Baka je čavrljala poput ptičice kojoj je pjesma dana. “Braco moj, ovakav Božić još nisam imala” rekla je. “Kakav”? Pitao sam. “Ovo je najsretniji Božić u mom životu” rekla je.
    Istog trenutka pred očima mi se ukazala slika sitne djevojčice, kako raščupane kose i rumenih obraza na podu
u slami traži rasute orahe. Začuo sam još udaljeni glas grupe dječaka što noseći drvenu crkvicu s prizorom Isusova rodjenja pjevaju… “ O slavna Betlemska ti si štalica u kojoj porodi sina Djevica… Po kojem njegovom svetom porodu spasenje je došlo svemu narodu…”
    U djevojčici sam prepoznao moju baku Anku Mišković iz Hrvatske Dubice, koja je te Badnje večeri zasjajenih očiju proslavila svoj najsretniji Božić u životu. Upravo takav Božić poželjet’ ću i za sve vas…




Radujte se narodi
Kliknite dvaput da aktivirate player




UimeRime @ 12:27 |Komentiraj | Komentari: 44 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 20, 2006

Čestitku napisah ovu,
Bloger dana – naša Vigga,
Poznata po pjesmi, slovu,
Ljubavnih (i drugih) briga.


Stihove iz srca čupa
Sve tarući suze sreće…
Jer ljubav joj srce kupa
Il’ je muči nešto treće…


U zanosu njena žara
Ima smijeha, tuge, bola,
Stihove kad svoje stvara
Iskrenost je u njim’ gola.


Ponekad se ona pita
Piše li se “da li” skupa,
Pa sve novoj pjesmi hita
A pjesničko srce lupa…




UimeRime @ 18:20 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 19, 2006

Stihove za Bagrem redam,
Od srca u Ime Rime
Bloger dana, sad baš gledam,
Cijenjeno ti kiti ime.


Stihovi su tvoji moćni,
Duboke su tvoje priče,
Ko daleki bljesak noćni
Iz kojeg ljepota niče.


Uvijek kada srce sluti
Misao mi leti sama,
Vatreni ti Bagrempruti
K’o buktinja ljutog plama.


Nadam se da nećeš stati
Nek' te nosi zanos riječi
Sad, valja se počešljati
Iz duše nek’ pjesma ječi… 



UimeRime @ 13:49 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 18, 2006

Ovo zimska bajka nije,
Već Božićna tužna priča,
Za darove odu, čak i plaće dvije,
U vreću ih spremi ovaj stari čiča.


Djed Mraz, zvali smo ga davno,
Na ramenu nosi vreću,
On ne plaća – sve mu ravno
Njome uze našu sreću.


Sve žalosno to je zbilja,
Postali smo sasvim jadni,
I Božić je sve bez cilja
Zbog njeg’ ostadosmo gladni…



UimeRime @ 17:09 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, prosinac 15, 2006



UimeRime @ 19:22 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 11, 2006

U ime Rime
LesCaricatures Road 27   Mališa opet jaše
 Miris Dunje Jahač Epokalipse
Ministarstvo smješnog hoda by cell (cell.bloger.hr)  Bagrem Prut
 ogimen majstor rime Augustin
Erin Bambi Princess
take_it_easy Tišina 
Dolphin Art1 Vigga
Pirvoz Image Hosted by ImageShack.us lazio 18
BIGER Mea culpa 
Sandy...zašto volim životinje KiSsSs vin
S  I  L   WannaBePoet 271
Ico Bloger Good ghost Stanje Mašte
Indigo Djeca Anarho Vila Tajna Tajna
Kitty Francy Bomba
  Contenta VIUDA
Image Hosted by ImageShack.us Isnogood4you 
Luna 13  NeMrešBilivit

UimeRime @ 12:51 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, prosinac 8, 2006

Kad posadim svoga stiha...
Pa sve gledam hoće'l cvasti
Tek spusti se večer tiha
Nebu gdje će zvijezde rasti.


Pjesma tad zaživi sama,
Kao dim na vreloj vatri
Radujem se (sve bez srama)
Svakom srcu koje snatri...


Prijatelje imam znane
Što sanjaju snove bajne,
Kad noć stegne naše  dane
Poklanja nam zvijezde sjajne...


Počaste me misli cvijeta
Što zna bojom da začara...
Kad stignu iz ljepšeg svijeta
Slovom vašeg komentara.


Kada cvijet u pjesmi blista
Sve zasjaji nova slika,
Zatitra i rima čista
Za neznanog korisnika...


Za Linu što često svrati
I tebe - što čitaš sada,
Ova pjesma nek se zlati
Srcem nek vam srebri nada...



UimeRime @ 10:33 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 4, 2006





UimeRime @ 05:58 |Komentiraj | Komentari: 33 | Prikaži komentare
petak, prosinac 1, 2006

Šapat nenadan klizi rubom
Prestravljen dubinom
Oštricom krhkosti
Mami uzdah
Dah.


Oči prestravljene su vodom
Umornih mokrih vijeđa
Snatre uvale
Vale.


Voden ležaj prostiru
S jastukom vala
U plavu moru
Nenadan
Mori se
Umor.


Šapat klizi rubom
A usne žedne
Obloka.
Oblaka.
Laka.


Suza klizi
Rubom
Oka. 
A? 




UimeRime @ 14:15 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare