Blog - studeni 2007
ponedjeljak, studeni 26, 2007

Prvi snijeg


Spuštalo se veče k’o ribarske mreže
Kad polako tonu u valove modre,
Od sumraka omča sve tijesnije steže
Sipajuć’ sa neba pahuljice bodre.


Zaleđenim srebrom okovanih grana
Mraz se nazirao u pepelu žara.
Grakalo je jato uplašenih vrana
Što sivilo neba svojim letom šara.


Koraci su moji orali snijeg novi
Uz čizama škripu množile se stope,
Osluškujem večer u susret mi plovi
Dok mi se na licu pahuljice tope...




Suncokreti / Prvi sneg


UimeRime @ 12:34 |Komentiraj | Komentari: 55 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 15, 2007

Smrt pjesnika


Pred jutro spokoja, u gluhome viru,
Osjetih dah smrti, nasred puste sobe,
Nemirna mi duša, ugasla u miru,
Kraj zidova mračnih, teških od tjeskobe.


Razbili se učas uzaludni snovi,
Udavljeni patnjom, načetošću dana,
Duša moja sada nebesima plovi
Više me ne žeže pelin mojih rana.


Ugasle sve čežnje, misli, osjećaji,
Nestadoše brige u olovu tuge,
Neznanu mi ljubav mrtvo srce taji,
Zbog koje je patnji bilo poput sluge.


Ne treba mi više iskrenje radosti,
Koju sam u pjesmi sa žarom slavio,
U tvrdoj će zemlji trunut moje kosti,
I svi moji snovi što sam ostavio.


A bio sam sretan, zasanjan do neba,
Dubokim zanosom slavih život goli,
Presahla mi duša sada mira treba,
Više se ni pjesmom za ljubav ne moli.







UimeRime @ 16:54 |Komentiraj | Komentari: 54 | Prikaži komentare
subota, studeni 10, 2007



 Balada o zimi


Zacijeli ožiljke neba, oštra utvaro zime!
Ti prosipaš inje dolinom stijenja.
Dok vriskom zoveš nečije ime,
Maska se tvoja mijenja.


Pod labavim štitom trnja šapat mrzne.
Probadaš kičmu studenom jezom.
U tvojem dahu vihor se drzne
Plesati sa slabom brezom.


Znadem ti dlanove studene, mrazne.
Njima si pritisla vrat što još dršće.
Laganim teretom tvoje kazne
Studen me steže čvršće.


Otkrij svoj obraz utvaro inja
Ugasi sad vjetrove studi!
Led kuca…Led tinja…
U tužnim srcima…
Ljudi…






UimeRime @ 14:42 |Komentiraj | Komentari: 35 | Prikaži komentare
utorak, studeni 6, 2007

Okovi jutrenja


Ornamenti pjesme siti mekog zvuka,
U okrilju mraka s oblakom se rode,
Dodirnuti lakim krilom noćnog ćuka,
Snovima u nove zagrljaje vode.


Poljubac u grču spozna olakšanje
Kad jutarnjim dahom zatreperi jako.
Srce, na trenutak, probada sve manje.
Žudnja guste slike izmiješala lako.


Okovana slova, poput teškog lanca,
Zagrlila odjek zahrđalih sati
Sa kojima želja u njedrima tanca,
A obruč se sjajni na istoku zlati.


Prošlost naslikana snovima i sjetom
S probuđenim suncem nebu se uspinje,
Dok nestaje šapat u nečuju svetom,
Pjesma sa mnom novu igru započinje.







UimeRime @ 10:29 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare