Blog - listopad 2007
ponedjeljak, listopad 29, 2007

Balerina


Igrala je na obruču mraka
Povlačeći nježne niti glazbe,
Razlistala kretnja joj se svaka,
Procvjetale nove preobrazbe.


Vrtila se u vrtlogu plesa
Na daskama koje život znače,
K’o da meke latice otresa
Dok se grane pod mjesecom svlače.


Za pokretom poletjelo tijelo
Prema zvijezdi koja injem plamti
U iskrenju vrije nebo cijelo
Što do kraja života se pamti…


Nečujnim je kretnjama zborila
Ostrašćena kraljica baleta,
K’o buktinja što se razgorila
U plamenu na vrhuncu svijeta… 







UimeRime @ 09:58 |Komentiraj | Komentari: 34 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 21, 2007

POČAST HRVATSKIM ŽRTVAMA

Na današnji dan 21. listopada 1991. u selu Baćinu pokraj
Hrvatske Dubice pripadnici srpske paravojske ubili su
56 hrvatskih civila iz Baćina, Hrvatske Dubice
i obližnjeg mjesta Cerovljani. 


Pripadnici Velikosrpske agresorske i okupatorske vlasti  s
u 21. listopada 1991. godine istjerali iz kuća Hrvatske civile
i zatvorili ih u Vatrogasni dom. Zarobljene Hrvate sljedećeg
su dana autobusom dovezli na stratiše u Baćinu. Izveli su ih
i strijeljali na Skelištu. Poslije su bagerom iskopali jamu
i u nju pokopali tijela žrtava. Najveća je to nakon Ovčare
masovna grobnica u domovinskom ratu.


Poslije Oluje, iz masovne grobnice ekshumirani su posmrtni
ostaci 56 osoba. Na tijelima ekshumiranih žrtava nađeni su
tragovi mučenja i zlostavljanja. Njihova jedina krivnja je što
su bili Hrvati, i što su vjerovali da im se ostankom u svojim
kućama ništa neće dogoditi. Najmlađa žrtva imala je 41,
najstarija 90 godina, a većina ubijenih civila bila je
u dobi između 70 i 80 godina.


Od 56 posmrtnih ostataka 37 je identificirano, a 19 žrtava
nikada nije identificirano, njihovi posmrtni ostaci pokopani
su u zajedničke grobnice u Hrvatskoj Dubici i Cerovljanima.

Jeka
(Posvećeno žrtvama iz Baćina, 
Hrvatske Dubice i Cerovljana)
 

Magla tužne pokrila je slike
Toga dana i sam život stade.
Tek je jeka umnožila krike
Kada tijelo beživotno pade.


Odveli su sve susjede moje
Što živješe u mome sokaku.
Autobus krvave je boje
A smrt se je gusnula u zraku.


Zvjerske oči žarile k‘o vatra,
A mržnja je ključala u bijesu,
Htjede dušu Hrvatskoj da satra,
Tijelima što umiruć’ se tresu.


Krv mutila vodu kraj Baćina,
Una jauk i sad virom vrti,
Zbog sudbine svojih domaćina,
Što se silom predadoše smrti.


U noćima kada san ne dođe
Osluškujem vapaje tih ljudi,
Pa sve čekam gorčinu da prođe,
Molim Boga da zločincu sudi.


Ugušio suze mir kraj rijeke Une
Režuć’ rane životu se sveti
S patnjom, trnjem Isusove krune
Jeka vriska još ka nebu leti.






Televizijsku rekonstrukciju ratnog zločina u Baćinu
prikazala je Nova TV u emisiji "Istraga" 
koja je emitirana 26. lipnja 2006.  
Download


UimeRime @ 12:40 |Komentiraj | Komentari: 52 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 18, 2007

Bljesak vala


Vatru vretena bljesak iz neba čupa
Slomivši granje bijesa što gromi.
U koritu vode deblo se kupa
Nevrijeme tijelo mu slomi.


Nemir ga vjetra odnosi dalje
Gdje vodu valovi režu,
Nebeske drhtaje obali šalje
S maglom se oblaci vežu.


Plaho se vuku oblaci dima
Grane pod vodom plešu,
Crneć' se garom hrđava lima
Sad valovi obale klešu...






UimeRime @ 10:26 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
subota, listopad 13, 2007

Jesen II


S konopca jesen pustila vrijeme,
Bura zgrušale oblake goni,
Stihove šapuću krošnje nijeme,
Lakoća tijela u nebo roni.


Zamire nemirom pjesma ptica,
Nestaje sjena svjetlosti bijele,
Zgužvane slike, maske bez lica,
Vjetar odapinje hladne strijele.


Dani u tragu zgužvanog lista,
Uveli s prvim znakom hladnoće,
Sasvim ih pokriva koprena čista,
Sjajna od ulja, čista od zloće.






UimeRime @ 22:17 |Komentiraj | Komentari: 32 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 10, 2007

Jesen I


Crte mi na čelo upisuje vrijeme,
Ožiljci su sjete davno urezani.
Posložene misli kao slike nijeme,
Lancima su teški dani povezani.


Presječeno jutro s oštrice silazi.
Magla se mjeri okusom olova,
Krijesnica buđenja prošlosti prilazi
Budeći podsvijest neznanih slova.


Gorčinom kiše ispirem tugu
Što kapljuć’, brzo ostavlja traga.
Mokro se lišće vrti u krugu…
Nestaju stope sa kućnoga praga…







UimeRime @ 16:59 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
petak, listopad 5, 2007

Blogerski izazov “5+5“ zgodna je ideja na koju 
su mnogi blogeri već ponudili svoje odgovore. 
Ovakve blogerske zafrkancije  su prilika da 
se o kolegama blogerima pročita i ponešto 
novo kroz razmišljanja koja se bez ovakvih 
izazova, možda, ne bi dogodila.
Pridružujem se odgovorima na poziv:
Erin, Ugriz strasti i Tajne.




Volim…
Svečana tajanstva noći
Kad mjesec nebom polagano plovi,
Prepoznati pute kojima ću proći,
Prije nego sunce ugleda dan novi.


Uz cigansku pjesmu kad zapjeva duša,
Opčinjeno zvukom tijelo kad zapleše,
Fini ritam strasti kada srce sluša
I kada se misli sa uzda odriješe.



Ne volim…
Kad se prazna jutra jave,
Dok mi oči teške za počinkom žude,
Niti kad mi brige vise iznad glave,
Ni kad mržnja začne nagrizati ljude.


One koji misle da sve uvijek znaju,
Ne štujući nikog tko drukčije gleda,
Niti kad se dobra knjiga bliži kraju,
A ni kad se jadu netko lako preda.



Sramim se…
Često kada sam u krivu,
I istinu kada ne prepoznam čistu,
Kad ne činim više za ideju živu,
Ponavljajuć' često, uvijek grešku istu.


Kada me obuzimu nepotrebne brige,
Nabrzinu kada opsujem žestoko,
Kad dosadi brzo ne pokažem fige,
Nad glupošću kad se zamislim duboko.



Fascinira me…
Laurie Anderson i njezina gesta,
Pokret na sceni gdje stvarnost niče,
Kad glazba buja poput toplog tijesta,
Svatko tko zna krasno pričati priče.


Otkriće ljepote u nečemu skromnom,
Dubina palete na šarenom platnu,
Sićušan detalj u nečem ogromnom,
Kada netko iskren ima dušu zlatnu.



Želio bih…
Svi ratovi svijeta da odjednom stanu,
Dostojanstvo ljudsko nek’ opet zaživi,
Bolji dani Zemlji iznova nek’ svanu,
Pa nek’ joj se svatko vjekovima divi.


Htio bih da ljubav zacaruje svijetom,
U kojem bi svatko pronašao puta,
Klešuć’ svoju sreću k’o kipar sa dlijetom,
Ostvarujuć’ snove dok životom luta.



Volio bih znati…
Dobro se nasmijati,
Španjolski govoriti tečno,
Na ledenom vjetru ruke ugrijati,
Prestati brinuti se vječno.


Htio bih znati u koliko sati
Na počinak odlaze sove?
Da li se stara iskrenost isplati
Više do laži nove?





Na pozivnici koju ja upućujem piše:
Baća Iva
Belfegora
Kajsija iz urne   
Mališa opet jaše
 Nachtfresser
Road27
Pustinja

Je zapisala ljubazni odgovor. 
Naći ćete ga u komentarima
(jer još nema bloga).
HVALA!!!


UimeRime @ 12:43 |Komentiraj | Komentari: 43 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 1, 2007

Nečasni sud

Za zločin nesagledive mržnje, nezamislivo blaga kazna
dokaz je pomračenja uma i potpune odsutnosti čovječnosti!
Stotinu i dva dana Vukovar je živio pod zemljom, u podrumima,
bez struje, vode i lijekova. Opirao se tri mjeseca nadiranju
elitne gardijske divizije s tri oklopne brigade 
s oko 4000 ljudi i 360 tenkova...

Povodom sramotne odluke Haškog suda,
Road27 napisao je izvrsnu pjesmu koju vam
svakako preporučam -
“ZABORAVLJENI”


Skriveni pogled
(Posvećeno Vukovaru)


U sumrak puške zagrme bljeskom,
Osmijeh je ljudski prerezan zrnom.
Krv i sad kaplje negdje pod vrijeskom,
Pogled pod zemljom crnom.


Prokleta mržnja krvožednih,
S kazaljkom je vremena stala,
Nečasnim sudom krvnika bijednih,
Ljudskost na kušnji pala.


Ugašen požar vatre u krvi
Sjaj guši težinom grijeha,
Skriveni pogled zemlja mrvi,
Zamrlom vedrinom smijeha.


Smrvljen će nestati točak gnjeva,
Gorućoj srdžbi gasnut’ će vatre,
Namjesto plača duša zapjeva,
Umorne oči snatre…


U sumrak puške zagrme bljeskom,
Osmijeh je ljudski prerezan zrnom.
Krv i sad kaplje negdje pod vrijeskom,
Pogled pod zemljom crnom.







UimeRime @ 08:48 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare